Na prvi pogled djeluje kao da su surova ubistva svojih protivnika, policajaca i civila samo poslovni poduhvati, uklanjanje smetnji koje koče poslovanje organizacije.
Vremenom, karteli su počeli da ubijaju ljude kako bi sebi stvorili reputaciju i izgradili atmosferu straha u javnosti. Štaviše, željeli su da mediji o njima pišu kao o "krvožednim ubicama opsednutim nasiljem".
- Karteli svoj PR shvataju veoma obiljno. Brinu o svojoj reputaciji više nego što mislite - kaže Tom Vejnrajt, autor knjige "Narkonomija" i bivši izvještač "Ekonomista" iz Meksiko Sitija.
On se posebno osvrnuo na svoj boravak u Huarezu.
- Kada sam bo u Sijudad Huarezu, svjedočio sam svakodnevnim okršajima. Za savjet sam pitao najbolju moguću osobu - mrtvozornika, koji je imao pune ruke posla. Nikad neću zaboraviti njegovu rečenicu: "Gdje god da ideš, šta god da si planirao, završi to prije 6 sati popodne. Posle toga, zaključaj se u kuću i ne izlazi". Kada sam ga pitao zbog čega, rekao mi je da karteli ubistva tempiraju tako da izvještaj o njima stigne tokom emitovanja popodnevnih vijesti u 18 sati. Oni žive za to da budu glavna vijest u medijima - kaže Vejnrajt.
Društvena odgovornost
Karteli nesmetano posluju i zbog toga što veliki broj građana konzumira njihov proizvod, ali i zbog toga što mnogo ljudi posredno sarađuje s njima i ne prijavljuje ih policiji. Ostali se jednostavno plaše da ih prijave, što govori da je brutalno nasilje uradilo svoj posao i zasadilo strah među stanovništvom.
Međutim, karteli su pribjegli i drugačijoj, mekšoj strani pridobijanja stanovništva. Poslužili su se dobro oprobanim i dokazanim receptom Pabla Eskobara - grade kuće, sportske terene, škole, crkve i legalizuju svoj novac. Tako je poslije hapšenja ozloglašenog Hoakina El Čapa Gusmana na hiljade ljudi izašlo na ulice protestujući i zahtjevajući da se on oslobodi. Karteli daju siromašnom stanovništvu, a zauzvrat dobijaju diskreciju.
Blic.rs
