Ovaj podatak je objavljen u izvještaju DRI o reviziji uspjeha "Izdaci za sudske sporove po osnovu radnih odnosa" koji je pokazao da je država bila izložena nepotrebnim troškovima koji su u nekim slučajevima poput ovog bili i 200 puta veći od osnovnog potraživanja.
Prema ovom izvješaju u periodu 2012.-2014. godine iz budžeta Crne Gore isplaćeno je oko 50 miliona eura na ime izdataka za sudske sporove, u kojima je tužena strana bio neki od državnih organa. Ubedljivo na prvo mjesto po ovim izdacima pripada Ministarstvu unutrašnjih poslova koje je u poslednje tri godine na ove troškove iznosile čak 17.380.619 eura, zatim sudstvo koje je potrošilo 9.746.210 eura, Ministarstvo pravde 8.525.737 eura, Ministarstvo finansija 4.518.932 i Ministarstvo odbrane 2.751.535 eura.
U izvještaju se kao najdrastičniji primjer ukupnih sudskih troškova koji su višestruko premašili osnovno potraživanje navodi upravo primjer ZIKS-a, odnosno Ministarstva pravde koje je moralo da izdvoji čak 263 odsto više novca, od potraživanog iznosa. Naravno, najveći dio ovog iznosa otpada na sudske troškove koji su iznosili 55.637 eura, dok je na ime prinudnog izvršenja naplaćeno još 7.200 eura, a na zateznu kamatu 4.146 eura. Troškovi sudskog postupka su enormni zbog primjene tarifnog broja 11. Advokatske tarife, po kojoj su svakom radniku pojedinačno obračunati sudski troškovi koji im pripadaju.
Tužbenim zahtjevom iz 2012. godine zaposleni u ZIKS-u su tražili naknadu štete zbog pogrešno obračunate visine zarade, odnosno zbog pogrešno obračunatih ostvarenih časova rada u dane državnih i vjerskih praznika, kao i rad noću za period od 1. januara 2011. do 31. decembra 2011. godine.
U izjašnjenju na dostavljenu tužbu, ZIKS je je djelimično priznao tužbeni zahtjev, odnosno priznao je zahtjev 186 radnika, dok je za njih 15 osporen. Tuženi organ u izjašnjenju, a kasnije i nalazom vještaka, potvrdio je da je u navedenom periodu tužiocima umjesto za 150 odsto uvećavana zarada za 50 odsto, pa je po tom osnovu manje isplaćena zarada. Presudom Osnovnog suda u Podgorici koja je donesena 2013. godine, a kasnije i Višeg suda u Podgorici iz 2014. godine tužiocima je priznato pravo na isplatu materijalne štete. Presuda Višeg suda u Podgorici izvršena je prinudnim putem sa računa Državnog trezora.
U postupku revizije utvrđeno da je Zaštitniku imovinskopravnih interesa uputio prijedlog tuženom organu u ovom slučaju Ministarstvu pravde u okviru kojeg je ZIKS, kako bi se pokrenuti spor riješio mirnim putem. Međutim, izjašnjenje Ministarstva nikad nije došlo tako da je sudski postupak započet.
"Upravo ovakvo neblagovremeno dostavljanje informacija i dokumenata od strane organa na zahtjev Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa imaju uticaj na tok, ishod i troškove postupka”, ističe se u izvještaju DRI.
Oni ukazuju da je problem i u tome što Ministarstvo, u predmetu obuhvaćenom postupkom revizije, nije postupalo po pravosnažnoj odluci nadležnih sudova stoga je od tužilaca pokrenuti izvršni postupak odnosno postupak prinudne naplate potraživanja.
Takođe, ukazuje se da je, u slučajevima kao što je navedeni, kada rukovodstvo državnog organa ima informaciju o postojanju spora, najefikasniji i najjeftiniji način rješavanja spora rješavanje spora mirnim putem.
Dnevne novine, CDM
