Osovina se pruža od Južnog pola do Sjevernog pola. Ona traži oslonac, zanosi se - tačka u kojoj prolazi kroz Zemlju osciluje. Na djelu je više različitih sila: vjetrovi, okeanske struje, oscilacije vazdušnog pritiska i debalans u unutrašnjosti Zemlje djeluju sa svih strana.
Klimatske promjene pojačavaju zanošenje ose obrtanja, tvrde geofizičari u naučnom časopisu “Science Advanced”. U uslovima globalnog zagrijavanja glečeri se otapaju, što utiče na promjenu raspoređenosti masa na Zemlji, a samim tim izbacuje našu planetu iz ravnoteže.
Nasini naučnici predvođeni Surendrom Adkarijem tvrde da se Sjeverni pol trenutno pomjera ka Evropi za 15 centimetara godišnje.
Sve do 2000. godine, Sjeverni pol se pomjerao prema Grenlandu, oko 20 metara za 100 godina, što je vjerovatno bila posljedica ledenog doba: otapanje ogromnih ledenih masa u Sjevernoj Americi izazvalo je spuštanje nagiba Zemljine ose rotacije.
Odakle iznenadna promjena kursa?
Naučnici vjeruju da su našli odgovor na to pitanje. Oni smatraju da su razlozi otapanje glečera na Grenlandu i na Antarktiku i voda koja se sakupila na kopnu.
Uslijed otapanja velikih ledenih pokrivača, masa glečera na Antarktiku i na Grenlandu se smanjila, a voda se delimično izlila u okeane. Od 2003. godine preraspodjeljena je ogromna količina vode, što je uticalo na zanošenje Zemljine ose okretanja ka istoku.
Autori se prilikom iznošenja ovakve teze pozivaju na mjerenja dva satelita GRACE (Gravity Recovery and Climate Experiment) koji kruže oko Zemlje na visini od oko 300 kilometara. Oni registruju Zemljine privlačne sile: mjesta sa jačom silom teže ubrzavaju sonde. Zahvaljujući satelitima GRACE i njihovom nasljedniku GOCE satelitu (Gravity Field and Steady-State Circulation Explorer) naučnici su napravili precizne mape Zemljine sile teže.
Blic.rs
