Novinarstvo je spisateljska oblast u kojoj vladaju veće „brzine“ nego u književnosti, ali novinare koji su posvećeni žanru takozvanog istraživačkog novinarstva moraju da krase tri vrline koje garantuju da njegov rad neće završiti na đubrištu pisane ili izgovorene riječi. To su poštenje, talenat i osjećaj za vreme. A kada ničeg od navedenog nema i kada pod hitno treba dezavuisati nekoga ko važi za neprijatelja, onda se dešava to što se prošlog petka desilo na našoj državnoj televiziji.
Za sprovođenje ozbiljne istrage koja ima globalne razmjere i nesumnjivo ogroman društveni značaj, osim uloženog vremena je neophodan i veliki međunarodni kolektiv, baš onakav kakav su stvorili novinari iz preko 70 zemalja svijeta ujedinjeni oko Centra za istraživanje korupcije i organizovanog kriminala (OCCRP). Istraga je bila javna i svi budući osumnjičeni su vrlo dobro znali čime se ona bavi. Oni su tačno znali i kada će rezultati ove istrage biti objavljeni. Zato je naš Dmitrij Peskov cele prošle nedjelje skakao od jednog do drugog državnog kanala i vrištao kao oparen: evo ih – sa’će, samo što nisu; ljudi, spremite se, čeka nas prava noćna mora; sa’će sve da objave!
I najzad, u nedjelju kasno noću, kada se panamski ofšor iz svog tajnog gnijezda malo pridigao, u njemu je (gle čuda!) pritajeno čučalo dvadesetak bivših i sadašnjih šefova država i više od dvije stotine političara iz raznih zemalja svijeta. Tu se zatekao i jedan naš violončelista, Sergej Pavlovič Roldugin, s jednim od Putinovih buđelara koji su tokom višegodišnje podjele plijena uredno punili Putinovi pajtaši. Zabilježeno je 2 milijarde dolara ukradenih para, a na spisku lopova su se našli Nikolaj Patrušev, Dmitrij Peskov, Aleksej Uljukajev, Andrej Turčak i još gomila deputata državne Dume i rukovodilaca vojne i državne bezbjednosti. Rusija je po broju lopova u državnom i partijskom činovništvu ovoga puta zauzela ubjedljivo prvo mjesto.
Vladina Российская газета je u ponedjeljak ujutru osvanula bez ijedne riječi o ovoj temi, bez slovca o tome da je najviše rukovodstvo zemlje optuženo za krađu i da veliki broj naših činovnika nije ništa drugo do obična lopovska banda, doduše najkrupnija na planeti. I ni riječi o violončelisti Rolduginu. Ali je zato na drugoj stranici ovog izdanja objavljen humoristički prilog pod nazivom „Crni dani za mito“, članak koji nas obavještava da je predsjednik Putin potvrdio donošenje nacionalnog plana za borbu protiv korupcije u 2016. i 2017. godini. Ove novine se rijetko kada šale, ali ovoga puta im je šala zaista uspjela.
Ubrzo zatim, Peskov je svima redom počeo da objašnjava kako je to što je za račune ostalih dvadesetak šefova država objavljeno najvjerovatnije tačno, a da je sve što se priča o Putinu najobičnija laž. Čak se ni njegovo ime nigdje ne pominje. Njegovog imena tamo zaista nema, ali nema ni bilo kakvog razumnog objašnjenja zašto bi ruski oligarsi poklanjali 2 milijarde dolara violončelisti Rolduginu, čovjeku poznatom uglavnom po tome da je od malih nogu blizak Putinov drugar. Ali najvažnije je to da Peskov zna da su svi ostali šefovi država bili raskrinkani samo zato da bi se optužio Putin, da je sva ta haranga podignuta samo zato da bi se sakrio pravi cilj operacije, a to je napad na Rusiju – udar na predsjednika Putina lično. Jer tobože, svi oni boluju od teškog oblika putinofobije i u nastupu ove neizlječive bolesti odlučili su da uoči izbora destabilizuju Rusiju. Ovo shvatanje svijeta po kome si ti centar Vasione u kojoj su svi događaji upereni protiv tebe, osim ruskih činovnika posjeduju još i sasvim mala djeca, kao i pojedini psihološki poremećeni primjerci faune. Kučkari znaju kako neki njihovi četvoronogi pitomci prilikom velikih prazničnih vatrometa padaju u užasnu paniku i pokušavaju da se spasu bezglavim bjekstvom, misleći da je sva ta gromoglasna pucnjava uperena isključivo protiv njih.
Ispostavilo se da svi kradu, mada količine ukradenog variraju. Ali takođe se ispostavilo da to nije najvažnije. Dru Saliven, urednik međunarodnog konzorcijuma OCCRP je izjavio da je ovo tek početak i da to što je do sada objavljeno nije čak ni vrh orgomnog ledenog brijega svjetske korupcije. „To je tek mrvica onoga što slijedi“ – poručio je on s diskretnim sadističkim smiješkom. Jedini adresati ovog informativnog produkta su stanovnici zemalja čiji su politički lideri uhvaćeni u krađi. Sada je na njima da odluče da li im je takva vlast uopšte potrebna.
Reakcije u raznim zemljama su bile veoma različite. Premijer Islanda i lider njihove Napredne stranke Sigmundur David Gunlaugson je dao ostavku samo par sati nakon objavljivanja informacije o tome da je on imao svoje lične interese u bankama koje su vršile pranje novca u takozvanim ofšornim zonama. Francuski predsjednik Fransoa Oland je u svom intervjuu za televizijski kanal „I-Tele“, radosno uskliknuo: „Odlično što je do nas došla ova informacija!“ i poreskoj službi odmah izdao nalog da izvrši odgovarajuću istragu.
Saglasno vijestima koje je objavio Gardijan, poreska služba Velike Britanije je od novinara konzorcijuma sama zatražila da im se preda cio paket dokumenata koji se odnosi na građane i firme pod britanskom jurisdikcijom. Vrhovno tužilaštvo Ukrajine je saopštilo da u istražnom materijalu koji se odnosi na njihovog predsjednika ona ne vidi ništa protivzakonito. Teško da će se sa ovim stavom saglasiti ostali dijelovi ukrajinskog društva. Do impičmenta vjerovatno neće doći, ali je sigurno da će se sunarodnici Petra Aleksejeviča dobro potruditi da mu zagorčaju život.
Što se Rusije tiče, sa sigurnošću se može prognozirati da nikakvih posljedica neće biti. Nikome od lopova, s dugačkog spiska koji se pojavio kao ekstrakt „panamskih papira“, dakle apsolutno nikome neće pasti ni dlaka s glave. Čim se malo saberu, naši deputati i vrli čuvari zakona će povodom napada na Rusiju i „naše sve“ tako glasno zapištati i zalelekati da se od njihove galame ništa drugo neće čuti.
Ako isključimo Novaju gazetu, čiji su novinari (svaka im čast!) od samog početka bili uključeni u rad ovog zaista sjajnog međunarodnog novinarskog konzorcijuma, normalan stav o „panamskim papirima“ mogu zauzeti internet portali Ježednevnij žurnal, Kasparov.ru, Grani.ru i još par manje značajnih medija koji su kao po pravilu svi blokirani i nedostupni široj ruskoj javnosti. A poziciju onih većih najvjernije ilustruje fragment snimka brifinga iz koga se da vidjeti kako glavni urednik Radija Eho Moskve Venediktov instruira svoj personal: „Četiri ličnosti treba staviti u centar pažnje. To su Peskov, Uljukajev, Liksutov i Gudkov“. Dakle, nijedan rukovodilac službi bezbjednosti, nijedan gubernator, nijedan dumski deputat iz partije Jedinstvena Rusija i naravno, ni sam Patrušev, ne treba da budu u centru pažnje Radija Eho Moskve.
Uzgred, dumski opozicionar Dmitrij Gudkov je Venediktovu već objasnio da on nema nikakve veze sa ofšor zonama, i da dmitrija gudkovih samo u Moskvi ima barem stotinu. Ali i pored toga, ova laž i dalje visi na sajtu Eha Moskve. Prilikom davanja uputstava svom personalu, glavni urednik Venediktov je posebnu pažnju posvetio tome da su svi gresi ruskih načelnika ostali tamo negde u dalekoj prošlosti. „Računi su zatvoreni tokom 2014. i 2015. godine“ – upozorava Venediktov. A onda strogo napominje ehovcima: „Zato ni slučajno ne treba govoriti „imaju“, nego isključivo – „imali su“. I stvarno – ljudi su grešni. Pogriješio čovjek i prošle godine ukrao par milijardi dolara iz državne kase. Možda ove godine još uvek ništa nije ukrao. Možda će se popraviti, a mi ga praktično unaprijed optužujemo. Šta ako se uvrijedi i počne još više da krade.
Igor Jakovenko, (prevod s ruskog Haim Moreno)
Peščanik.net, 10.04.2016.
