Čudna jada od Kadmova grada, još odavno pa evo do sada. Kome god je na um pala kakva vizija, odmah je požurio da je ostvari u našem malom mistu. Ta dvodecenijska erupcija montebiznis ingenioznosti donijela je i neke dobre stvari, ali i dosta loših i diskutabilnih. Arhitekte su po našem gradu nazvali fenomen agresivne divlje gradnje i urbanističkotajkunskog primitivizma i haosa, pa se to sada stručno zove - „budvanizacija“. Neka što nestaju parkinzi, zelene površine i dječija igrališta, nego su i trotoari napadnuti betonskim prosperitetom. Nemate pojma kako to izgleda već godinama. Možda vam pomogne budvanska haiku pjesmica: „Nema kalete ni džardina a da ne zvrnda neka mašina / i na svakom je placu bager marke Komacu“. Jedan dio tih vizija se već decenijama neuspješno izgrađuje, jedan dio su bile mrtvorođenčad ili pobačaji, a jedan dio se razbio o bedeme - Spuža.
Sve su bile najavljivane kao epohalne i spasonosne, a kontroverzni investitori kao zadužbinari a ne kao biznismeni. Umalo ne postadosmo offshore zona. Srećom, nismo bili dovoljno egzotični i dovoljno sigurni za taj biznis. Nikome nisu padali na um kakvi dugoročno planirani, ne daj bože proizvodni poslovi, već samo trange-frange i ovi epohalni u kojima se nije ni znalo ko je u čijoj i koji i koliki su društveni i državni interesi, a koliki privatni. U svojoj čuvenoj knjizi „Stvaralačka evolucija“ Anri Bergson ljudski um dijeli na instinkt, intuiciju i intelekt. Instinkt pamti sve od kad smo amebe bili, intuicija je nedefinisani trenutni misaoni proces na bazi instinktivnih i čulnih saznanja, a intelekt je spekulativni i kreativni dio uma koji misli na bazi uzročno posledičnih i iskustvenih znanja. Vizije nastaju u okviru intuicije i često su pokretač intelekta, ali i veoma često proizvoljne i nepouzdane. Iako je ekonomija društvena nauka ona je veoma egzaktna i sve njene pretpostavke i pokazatelji imaju numerički (brojčani) iskaz.
Zato tražimo precizne kvantifikacije ekonomskih efekata svake buduće vizije, a ne literarne iskaze sreće koju će nam ona donijeti. Mada i znanje je krhko i nemoćno pred nepredvidljivom crnogorskom stvarnošću. Evo, do juče, sam se htio zakleti da je gospodin Kentera najzaslužniji za naš ulazak u NATO, kad u intervjuu u Pobjedi gospodin Emilfarb, investitor buduće marine u Budvi, diskretno, uzgred, nam da do znanja da su i njegove zasluge za NATO velike. Iako diskretne. Za zasluge oko NATO-a neka vam daju orden, a marina po principu - sir za pare. Nećemo po ugledu na zlonamjernu i nestručnu opoziciju a priori odbacivati projekat, ali neke stvari moraju biti poštovane i izvedene na čistac.
Prvo. Ne dolazi u obzir vlasništvo nad priobalnim pojasom. Samo dugogodišnji zakup ili koncesija i to sa fiksnim iznosima. Postoji bojazan da ćete postati vlasnik budvanskog zaliva, a Budva prestati da bude primorska opština i postati najjužniji dio Katunske nahije. Drugo. Park ne smije nestati ili se smanjivati. Treće. Ne smije vam pasti na um žica ili kakva ograda oko prostora na koji pretendujete prema onom megalomanskom projektu koji kruži internetom ili da nam na bilo koji način onemogućite šetnju pored mora ili pristup obali. Ionako se zajebavaju sa nama da je jeftinije ograditi Budvu žicom nego dovoditi čete budvanskih špekulanata u Spuž. Četvrto. Ne smije biti gradnje koja prevazilazi spratnost postojećih objekata, odnosno visinu bedema Staroga grada, niti značajno veća izgrađenost od postojeće. Peto. Moraju biti poštovani najstrožiji ekološki uslovi očuvanja mora kao i standardi očuvanja istorijskog arhitektonskog nasljeđa i zaštite spomenika. Šesto. Marina ne smije ograničavati prava niti ugrožavati životni komfor stanovnika Starog grada. Sedmo. Ne interesuje nas koliko ćete novca uložiti, to je stvar vaše kost-benefit analize. Interesuje nas: koji minimalni profit garantujete kako bi znali koliko će država minimalno prihodovati od poreza na dobit i poreza na promet; koliko će radnika biti zaposleno i hoće li to prioritetno biti domaća radna snaga. Osmo. Mora biti organizovana široka javna rasprava i povećano odlučivanje opštine Budva i građana o ovom važnom projektu.
Ne mogu harizmate sa ministarskih nivoa tek tako samovoljno nametati ovako osjetljive ideje. Nikakvu nam zadovoljštinu neće pružiti Katnić ako nakon dvije-tri godine uzapti vode- će harizmate, ako budemo morali da trajno živimo pod teretom neke abortus vizije. Možda se i složimo?!
