Društvo

Vojvodić: Reforme na UCG-u nužne, hitne i ispravne

Rektorka Univerziteta Crne Gore Radmila Vojvodić reagovala je na javno pismo Predraga Obradovića, Slobodana Backovića i Perka Vukotića, ističući da njihovi stavovi i reakcije predočeni u javnom pismu samo podipuru uvjerenje i osnažuju argumente da su reforme Univerziteta Crne Gore i visokoškolskog obrazovnog sistema nužne, hitne i ispravne.
Vojvodić: Reforme na UCG-u nužne, hitne i ispravne
Portal AnalitikaIzvor

Reagovanje rektorke Vojvodić prenosimo bez redakcijskih intervencija:

Žalim što je u našoj akademskoj i u javnosti uopšte, moguće da se nekadašnji ministri, rektori i akademici nađu u potpisu teksta upućenog na adresu Rektorskog kolegijuma Univerziteta Crne Gore i medijima, koji vrvi od nedopuštenih proizvoljnosti i neupućenosti u proces aktuelne reforme i pripreme međunarodne akreditacije državnog univerziteta. 

Zašto se, najprije, nijesu zadržali na komunikaciji unutar akademske zajednice, ili se obratili rektoru kako to, valjda, nalažu akademska pravila ponašanja i bonton? Možda jedna žena, redovni profesor, persona umjetničke provinijencije, a rektor, nije za potpisnike pisma prava adresa za ravnopravnu komunikaciju?

Ja uvaženim bivšim ministrima, rektorima i akademicima, odgovaram u prvom licu: 

Vaši stavovi i reakcije predočeni u javnom pismu samo podipuru uvjerenje i osnažuju argumente da su reforme Univerziteta Crne Gore i visokoškolskog obrazovnog sistema nužne, hitne i ispravne.

Bazični razlog reforme Univerziteta Crne Gore je napuštanje obrazovnog modela, koji je uveden upravo pod rukovodstvom potpisnika teksta. To je sadašnji model studiranja 3+1+1+3, koji u relevantnom evropskom prostoru obrazovanja ne postoji, a po preporukama akreditatora našeg univerziteta i Evropske asocijacije univerziteta mora biti promijenjen i usklađen.

U Sloveniji i Hrvatskoj, koje su duboko zašle u tzv. reforme reforme Bolonjskog sistema i unaprijedile model studiranja i kvalitet obrazovanja, studije se većinom, pa i studije matematike i fizike, organizuju po sistemu 3+2+3 odnosno 5+0 (što je dominantan model u evropskom obrazovnom prostoru) i služe nam za uzor.

Nije valjda da bi trebalo da se ugledamo na nereformisane sisteme u susjedstvu i tamošnje  procese i rezultate u dostizanju evropskih standarda?!

Što se tiče nastavničkih zvanja, i tu je naša namjera da unaprijedimo kvalitet znanja i slijedimo uporedne evropske standarde, insistirajući na dvogodišnjoj master diplomi, kao garantu istinskog dostizanja profesionalnih kompetencija na ovom stepenu studija! Uvjereni smo da bi reforma sistema osnovnog i srednjeg obrazovanja, a kojom su upravljali baš potpisnici javnog pisma, bila uspješnija da je ovakav model obrazovanja nastavnika ranije bio ustanovljen.

Prijedloge i inicijitive za uspostavljanje modela 4+1, koje i potpisnici pisma, kako izgleda, podržavaju, smatramo odrazom težnji da se postojeći model kamuflira i reformski procesi i nužne promjene zadrže na kozmetčkom nivou. Akcenat reformi je upravo na master studijama – tamo gdje je danas nedovoljno profilisani jednogodišnji magistarski studij, gdje postoje evidentni problemi zaokruživanja kompetencija i prepoznatljivosti ovog akademskog stepena – a što je nasljeđe ranije loše sprovedene reforme. 

Dvojno obrazovanje, kad je riječ o matematici i fizici, a i drugim naukama, itekako postoji u evropskom obrazovnom prostoru i to se da lako provjeriti. Zašto bi razmatranje ovakvih inicijitava poprimalo dramatična tumačenja kod potpisnika pisma, nije shvatljivo, pogotovo imajući u vidu nedostatak osnovnog i srdenjoškolskog nastavnog kadra i stanje na tržištu rada. Takođe, kroz reforme kojima su rukovodili potpisnici, iz nerazumljivih razloga drastično je smanjen broj časova prirodnih nauka, naročito fizike, u nastavnim programima osnovnih i srednjih škola.

Poređenja koja se u pismu odnose na fakultete umjetnosti, smatram neprikladnima za akademski nivo razmišljanja i uljudno ću poštedjeti uvažene potpisnike bilo kakavog komentara.  

Ujedno, ostavljam po strani argumente koji podupiru opravdanost i ciljeve našeg reformskog procesa, a koji ide dobrim tokom, uz podršku i posvećenost naše akademske zajednice i izuzetne pohvale međunarodnih eksperata.

Uvažena gospodo, što je sa Vašim dušebrižništvom nad Univerziteta Crne Gore, kad mu je bilo vrijeme? Koje ste to budžete izdvajali, koje ste to zgrade obnavljali dok su se urušavale do ovoga gdje su danas, koje ste to naučno – istraživačke centre osnovali? Gdje ste bili do sada da se oglasite o dugogodišnjoj krizi i spirali dugovanja, urušavanja akademskih i naučnih kriterijuma, stihijskom otvaranju i komercijalizaciji studijskih programa, hiperprodukciji diploma, nekontrolisanom prilivu sumnjivih stranih diploma na crnogorsko tržište obrazovanja…?

Još jednom žalim što sam prinuđena da se, zbog Vašeg javnog obraćanja i neprimjerene medijske kampanje koja se već neko vrijeme ukazuje sličnim povodima, oglasim javno.

Činim to predupređujući dalje nesporazume u javnosti i uvjerena u opštu korist koju reforme UCG donose našem društvu u cjelini.

Portal Analitika