“Ovako jalovo koncipirana saopštenja dosad su bila manir podrumskih moljaca iz DPS - a, ali je očigledno da u URI ubrzano, u skladu sa sporazumom, preuzimaju lice i naličje budućih koalicionih partnera. Umjesto patetičnih floskula o demokratiji, još jednom pitamo Žarka Rakčevića da objasni crnogorskoj javnosti na kojim je to izborima njegov "građanski" pokret učestvovao da sad u ime opozicije može praviti koaliciju sa Milom Đukanovićem, i pritom, umjesto proglašenja kapitulacije, proglašava pobjedu. Kakvi li su im tek porazi ako im je ovo pobjeda. Takođe, očekujemo odgovor od bivšeg potpredsjednika vlade da nam objasni je li primitivniji njegov susret sa Duškom Markovićem od naše konstatacije da su se nekadašnji šef tajne službe i nekadašnji potpredsjednik vlade ponovo sreli da evociraju uspomene nakon spasavanja Mila Đukanovića 1997. godine. Dvije decenije kasnije, gotovo da nema nikakve razlike u spasavanju Mila Đukanovića, jedino možda fali Novak Kilibarda, kako bi fotografija opozicionih kolaboracionista bila kompletirana. Ako je većina u crnogorskom parlamentu 41 poslanik, a DPS ima 30 poslanika, voljeli bi da nam lider URE objasni zašto je bez ijednog poslanika, odlučio da Đukanoviću obezbijedi neophodnu većinu, ili njemu poznatim vokabularom saopšteno : kako bez brašna mijesi priganice”, naveo je Bojović u izjavi dostavljenoj Portalu Analitika.
Kako je dodao, hvaliti se spasavanjem Mila Đukanovića 1997. godine može samo Milo Đukanović, i oni slični njemu.
“Zato zvuči krajnje degutantno od autora nepotpisanog saopštenja da ulazeći u koaliciju sa Milom Đukanovićem, istovremeno želi graditi mostove saradnje sa jedinom preostalom opozicijom - DF -om. Takođe, neko poput URE, ko je zaštitni znak svoje politike bazirao na antisrpstvu, napadima na Mitropoliju i vladiku Amfilohija, nikako u svom nazivu ne može imati prefiks "građanski", niti se može nadati bilo kakvoj saradnji sa DF - om. Pošto nemam nikavu dilemu da je URA nastala na političkim embrionima Darka Pajovića, ne očekujem da joj se u posljednjem trenutku dogodi opoziciono prosvetljenje. Ali zato očekujem da Miodrag Lekić, nekadašnji lider DF - a, u ime uspomene na desetine i desetine hiljada opozicionih birača DF - a koji su mu vjerovali, odbaci koaliciju sa Milom Đukanovićem i antisrpskim elementima iz tzv. NATO opozicije koju pod dirigentskom palicom američke ambasadorke predvode Žarko Rakčević i Ranko Krivokapić. Eventualni Lekićev prelazak kod Mila Đukanovića samo će ojačati nepokolebljive opozicione snage, ali je šteta, da nekadašnji lider opozicije, zbog Žarka Rakčevića i fotelje Ranka Krivokapića, bude zloupotrijebljen i iskorišten.
U svakom slučaju, ko god se bude odlučio na spasavanje Mila Đukanovića, ne samo što će porušiti sve mostove saradnje koja je bila ponuđena od strane DF - a, već će sebe dobrovoljno baciti u zagrljaj političkog pitona koji će ih postepeno daviti i gutati do izbora, a onda samo izbaciti njihove političke kosti, kako to pitoni i obično rade”, zaključio je Bojović.
