- Najvažnije je da smo ponosno i dostojanstveno predstavljali našu zemlju na veoma jakom turniru. Osvajanje petog mjesta je dobar rezultat, s obzirom na konkurenciju sa tri kontinenta, naročito kada se uzme u obzir izuzetno zgusnut raspored zbog kojeg smo u četiri dana odigrali čak šest utakmica. Stekli smo veliko poštovanje svih ekipa na turniru, pa vjerujem da ćemo i naredne godine dobiti poziv da učestvujemo - kaže selektor naših pionira Obren Sarić.
Crnu Goru su u Italiji predstavljali - golmani: Radulović Petar (Budućnost), Knežević Andrija (Rudar); odbrana: Drinčić Matija, Pupović Andrej, Osmanović Abdel, Brković Boško, Nikočević Kenan (Budućnost), Ćatović Aldin (Mladost); vezni red: Eminović Vaid, Đurović Nemanja (Karioke), Vukčević Petar (Mladost), Vujanović Nikša (Lovćen), Tripunović Ilija (Zeta), Dubljević Balša (Sutjeska); napad: Dinoša Egzon (Budućnost), Šofranac Danilo (Anderba), Gašević Ognjen (Mladost), Bojović Ivan (Poletarac).
Poslije poraza u prvom meču protiv Toronta (2:1, strijelac za naš tim bio je Ćatović), Crna Gora je upisala dvije pobjede protiv italijanskih klubova - prvo je Eminović sa dva gola srušio Trevizo (2:0), nakon čega je "pala" i Fontanafreda golovima Pupovića, Eminovića i Šofranca (3:1) čime je izboren plasman u osminu finala.
Prvi meč u nokaut fazi Crna Gora je igrala protiv domaćina turnira Pordenonea. Meč je završen bez golova, iako su "hrabri sokoli" veći dio drugog poluvremena odigrali sa igračem manje zbog isljučenja Petra Vukčevića. Meč je odlučen penalima, a Crna Gora je pokazala veću mirnoću i slavila sa 5:4.
U četvrtfinalu naša selekcija je igrala protiv Atalante, koja već decenijama ima jednu od najboljih fudbalskih akademija na Apeninskom poluostrvu. Tim iz Bergama, koji je na kraju osvojio turnir, slavio je sa 1:0. Meč sa "crno-plavima" odigran je u noćnom terminu pod reflektorima, a naša selekcija je već narednog jutra ponovo morala na teren - u duelu za peto mjesto čekao je Toronto. Meč sa Kanađanima ovog puta je završio bez golova, pa su o petom mjesto odlučivali penali koje smo dobili sa 4:3.
- Utakmica sa Atalantom bila je najbolja utakmica koju smo odigrali na turniru. Naš protivnik već godinama uživa ugled jedne od najboljih fudbalskih škola u Italiji, a po svemu viđenom bila je bolja upravo za taj jedan gol. Meč sa Torontom smo odigrali samo nekoliko sati kasije, ali smo bili jači od umora i stigli do petog mjesta. Turnir su ispred nas završili samo Atalanta, Dinamo, Partizan i Lingbi, koji su izgradili svjetsku reputaciju zahvaljujući radu sa najmlađima - kaže Sarić.
Po mišljenju selektora na turniru je viđeno mnogo pozitivnih stvari, ali i uočeno nekoliko nedostataka u igri na kojima će se raditi na narednim okupljanjima.
- Ono što je bilo izuzetno dobro je homogenost ekipe. Djelovali smo kao ozbiljna ekipa i dobro stajali na terenu. Imali smo veliko samopouzdanje i mentalnu čvrstinu i stabilnost, što potvrđuju i dvije pobjede posle penala u nokaut fazi turnira. Igrail smo dosta tvrdo i sveli sve protivnike na mali broj šansi. Izostalo je brže razmišljanje i brže donošenje odluka u zadnjoj trećini terena. Često je nedostajao taj završni pas, mada smo i pored toga imali veliki broj šansi na svakoj utakmici. Realizacija nije bila na nivou i to je takođe problem na kojem trebamo raditi u budućnosti - ističe Sarić.
Za većinu naših igrača turnir je bio prvo pravo takmičarsko iskustvo na ovom nivou, a prilika da igraju protiv vršnjaka sa različitih kontinenata sigurno će im biti veliki motiv da rade još bolje u svojim klubovima.
- Poslije svega viđenog, jasno je da ima prostora za napredak. Osnovi cilj ove akcije je bio da provjerimo sve igrače koje smo pozvali, a konačan plasman je bio zadovoljavajući s obzirom da smo iza sebe ostavili ekipe poput BATE Borisova, Udinezea, Empolija, Ludogoreca, Hamarbija, Hula, Helsinkija, Žiline... Treba da nastavimo dobar i uporan rad kroz naredna okupljanja, ali je još važnije da se naši klubovi malo probude i posvete više pažnje svojim mladim igračima. Od njihovog rada zavisi i budućnost crnogorskog fudbala - zaključio je Sarić.
