- Na pergamentu vremena ne blijede biljezi duhovne mudrosti i stvaralačke imaginativnosti, iako pokadšto bivaju prekriveni patinom tišine. Izložba "Memento" posvećena kreacijskom opusu Nade Marović Stanić, nominatom prve žene vajara u crnogorskoj umjetnosti, to doista potvrđuje. Sjećati se znači iznova uspostavljati bliskost. Večeras, uz dužni pijetet, to radimo s djelom jedinstvenog poetičkog integriteta, mediteranske blagosti i eteričnosti, i njegovim tvorcem, koji je strašno tragao za sintezom klasičnog i modertnog, držeći se aristokratizma kao principa, kao egzistencijalnog i duhovnog kreda - istakao je on.
Predstavljajući publici više desetina skulptura različitih dimenzija i materijala, on je podsjetio na decenije stvaralaštva i rijetke prilike da kada ih je predstavljala likovnoj publici.
- Svoje skulptorske zapise, intimne lirske sage nevelikog opusa, Nada je čuvala kao molitvenik, kao talisman. Stoga ne djeluje ekstravagantno njeno rijetko samostalno izlaganje. Izraz je to njenog temperamenta, satkanog od boemskih i mondenskih crta, njene umjetničke savjesti i duhovne egzistencije. Skicu za portret ove umjetnice retušira i fakat da je bila ikona i muza velikog slikara Voja Stanića, koji je sam po sebi umjetničko djelo. Kao Danteova Beatriće ona je golema slika u njegovom djelu, ona je golema slika u njegovom djelu, kao što je bila golema slika u njegovom životu - zaključio je Martinović u svom obraćanju.
- Otvaranju je prisustvovao i sin renomirog umjetničkog para Stanić - vajarke Nade i slikara Voja - Tomislav Stanić.
- Nijesam dobar govornik, ali ću prije svega zahvaliti u svoje ime i u ime moje familije što ste došli. Sve što ovdje vidite predstavlja životno djelo moje majke. Samo su još dvije skulpture ostale, koje nijesu bile sposobne da se prenesu. Ovo ne bi danas vidjeli da nije bilo razumijevanja Glavnog grada Podgorice, Petrice Duletić i Nika Martinovića, a čemu im zahvaljujem - kazao je Stanić, koji je onda prenio lični pozdrav Voja Stanića posjetiocima izložbe u Podgorici.
K.J.
