Piše: Slobodan JOVANOVIĆ
Svojevrstni paradoks. Ne poznajem nikoga u Crnoj Gori ko bi puno radno vrijeme, bez prava na pauzu, stojao pored pulta i uvrtao čitav dan kablove za automobilsku industriju za manje od 300 eura mjesčno. Zemlje u kojoj se manje radi u Evropi od Crne Gore teško da postoji. A 'oće sve da se ima: i dobar auto, i skup mobitel, i markirana odjeća, ... Odmah! U Srbiji postoji svijest da se živi u skladu sa mogućnostima, u Crnoj Gori vlada uvjerenje da se može živjeti bar 3-4 puta bolje no što se živi. I to sve śedeći põ dana u kafani.
Svaka kuća se gradi od temelja: Potpuno me ne dotiču priče kako amnestiram postojeću vlast od odgovornosti za stanje u Crnoj Gori, kako zaobilazim da kritikujem aktuelnu vlast, kako se ne bavim predśednikom Političkog saveta vladajuće Demokratske partije socijalista i drugim anomalijama kojima obiluje crnogorsko društvo. Zar neko stvarno misli da nijesam duboko svjestan svega što se događa u crnogorskom društvu? I ne trebaju mi za to nikakva hapšenja i procesuiranja. Ali, takođe, pośedujem svijest da razlikujem pojavno i suštinsko, pośedujem svijest da se svaka kuća gradi od temelja i da bez temelja predstavlja ruševnu skalameriju koju će srušiti svaki manji potres. A Crna Gora je daleko od tog da je riješila fundamentalna pitanja koja joj obezbjeđuju trajni mir i sigurnost. Ne pada mi na pamet da se bavim nekima što mi kradu tigle sa krova dok drugi pokušavaju da mi zapale kuću. Tigle se mogu ponovo kupiti i krov namjestiti, ali ako mi neko zapali kuću neću imati na što da stavljam tigle. Ko god ośeća Crnu Goru kao svoje jedino ishodište vrlo dobro zna koja su to pitanja koja na dugi rok obezbjeđuju Crnoj Gori stabilnu budućnost. Pitanja svih pitanja su rješenje crkvenog pitanja i pristupanje Crne Gore evroatlanskom sistemu sigurnosti. Sve dok se ta dva pitanja ne riješe Crna Gora će se vječito vraćati u istoriju, strahujući za opstanak svog bića, i duhovnog i biološkog.
Zašto nije podržan Nacrt zakona: Za mene je pitanje svih pitanja ZAŠTO NIJEDNA PARTIJA NIJE PODRŽALA NACRT ZAKONA O SLOBODI VJEROISPOVJESTI koji je rješavao mnoga pitanja iz te oblasti na pravno valjani način, koji je sukladan najvećim evropskim vrijednostima kad je u pitanju mjesto vjerskih zajednica u sekularnom društvu? Zato što je predlagač Vlada? A nekima su puna usta Crne Gore, Evrope, građanske države, sekularnog društva ... Potpredśednik Građanskog pokreta URA Dritan Abazović u intervju portalu Analitika kaže kako pripadnici DPS-a "bez stida govore kako su oni jedini zaštitnici nezavisnosti i državnosti Crne Gore", a da su oni njeni neprijatelji. Mene, g-dine Abazoviću, ne možete optužiti ni za kakve pljačke ili bilo koju radnju koja spada u red etički neprihvatljivih i nezakonitih, pa i ja ośećam potrebu da branim Crnu Goru od vas. A evo zašto. Možda vama kao etničkom Albancu nije bliska tema, ali se raspitajte kod svojih partijskih drugova, makar da se priśete vremena kad su se i oni borili za crnogorske vrijednosti, koliki značaj za Crnogorce ima rješenje crkvenog pitanja. Jasno mi je što vi ne ośećate težinu i važnost sakralnog pitanja za Crnogorce. Potpuno antidržavno i antihrišćanski Albanci su od Barske biskupije napravili svoju nacionalnu instituciju u Crnoj Gori. Barska biskupija koja je neosporno istorijsko nasljeđe Crne Gore. Nije drukčije ni sa islamskim naslijeđem na jugoistoku Crne Gore. Zato vjerujem da vama odgovara ovakvo stanje u međukonfesionalnim neriješenim pitanjima. Zatiranje crnogorskih institucija, crnogorskog nasljeđa, odgovara, izgleda, mnogim predstavnicima nacionalnih manjina. Zato sakralna pitanja odavno prevazilaze značaj koja bi izvorno morala da imaju. Već sam u prošlom tekstu pisao o tome kakva bi danas bila Crna Gora da su drugovi crnogorski komunisti uradili što i njihove kolege u Makedoniji. Ne bi mi danas u Crnoj Gori imali raspolućenu nacionalnu svijest, ili bi je imali u mnogo manjoj mjeri, i ne bi vi mene danas etiketirali kao branioca vlasti (što je daleko od istine), jer bih se, u tim okolnostima, svim srcem zalagao da se vlast u Crnoj Gori promjeni odavno. I ne krivite mene što nije tako. Makar za ovih 10 godina nezavisnosti, ako ne i duže, mogla se formirati kredibilna alternativa današnjem režimu koja nema anticrnogorski karakter. Što to nije tako neka se zapitaju građani Crne Gore koji konstantno glasaju za jedne te iste ljude i iste prevaziđene ideje. Ljude i ideje koje su odavno potrošeni u svakom smislu, ljude i ideje koje od svakih izbora prave reprizu referenduma u nastavcima. Da, upravo tako. Za mene su, takođe, ovi predstojeći izbori referendum za Crnu Goru i protiv Crne Gore. Već sam rekao koliki je značaj za sigurnost Crne Gore u budućnosti rješenje sakralnog pitanja i pitanje bezbjednosnih integracija. Sakralno pitanje - ko je shvatio, shvatio je. Sve koji ga doživljavaju na drugačiji način nemam namjeru ni da ubjeđujem. Kad pronađu sličan primjer onom koji propagiraju onda neka polemišu sa mnom.
Politička opstrukcija: Oni koji danas učestvuju u aktuelnoj političkoj opstrukciji institucija i koji traže mimo zakonske i ustavne procedure pravni voluntarizam radi tobožnje kontrole izbora i ja doživljavam kao neprijatelje krucijalnih interesa Crne Gore. Ako vam je do uspješne kontrole izbora jedini legalan i legitiman način je poziv relevantnim međunarodnim institucijama, kao što je OEBS i EU. Ne postoji veći autoritet sem Boga od njih. Ali nije vama do fer izbora već do promjene vlasti ne birajući sredstva. Da je vama do drugačije Crne Gore insistirali biste na striktnoj, neselektivnoj primjeni zakona u svim sferama društva. Ne biste se zalagali za kršenje zakona i procedura da biste, potpuno ilegalno, ušli u vlast i pokušali da je sa te pozicije oborite. Time uvodite Crnu Goru u red primitivnih društvenih zajednica sa beslovjesnim podanicima, koje, svako malo, prevratima rješavaju unutrašnje političke sukobe. Crna Gora je već doživljavala revolucije koje su je skupo koštale. Većina današnjih revolucionara bili su revolucionari i za vrijeme AB revolucije. Što su naučili? Ništa! Njihov motiv nije promjena na bolje već lični avanzman. Izvisili su tada i sad žele novu AB revoluciju, novu šansu. Niti su imali moju podršku krajem 80-tih, niti je imaju danas! Uvreda je za svaku iole razumnu osobu tvrdnja da poziv Crnoj Gori za pristupanje NATO znači gotovu stvar u smislu verifikacije članstva. Razočaravajuće je koliko ograničenu svijest imaju sljedbenici tzv. građanskih partija koje se zalažu za ulazak u NATO bezbjednosni sistem. Kako je moguće popiti tu budalaštinu da je ratifikacija sporazuma o pristupanju NATO od strane parlamenata zemalja članica NATO - rutinska stvar? Već više puta pitam URA-u, SDP, Pozitivnu, ... sa kim misle da formiraju postizbornu koaliciju da bi smjenili vlast DPS-a? Zar stvarno misle da smo travu pasli da bi zemlje članice NATO verifikovale sporazum sa vladom u kojoj 80% članova nije za pristupanje NATO, bez obzira što bi možda parlament Crne Gore donio odluku o pristupanju, i u kojoj śede ruski špijuni? Nije NATO zemljoradnička zadruga već bezbjednosti sistem koji podrazumjeva razmjenu informacija i saradnju u svim vidovima značajnim za bezbjednost njenih članica. Misle li neki od tih političkih genijalaca da će NATO zemlje da dijele informacije sa Andrijom Mandićem? Pa vi ste uvreda za ljudski razum. Radi kilo vlasti spremni ste da uništite sve što je Crna Gora postigla u svom puta ka uljuđenom svijetu. Paradoksalno je da politički opozicioni bašibozuk doživljava riječi upućene Crnoj Gori od strane predstavnika EU :"Crna Gora je dobra vijest koja dolazi sa Zapadnog Balkana ..." kao lošu za njih jer im ne odgovara ta slika o Crnoj Gori! U svojoj namjeri da se dokopaju vlasti nijesu birali sredstva da ocrne Crnu Goru, smatrajući tako da što je više isprljaju manja će podrška biti Đukanoviću iz svijeta. Đe je tu država Crna Gora?
Nepopravljiva šteta: Kolika je šteta nanijeta državi Crnoj Gori što ste od nje napravili "državu kriminala" ne bi li pridobili pomoć izvana ili otkazali podršku vlastima Crne Gore izvana? Nažalost, na prljavštine ovdašnje opozicije naśeli su mnogi građani Crne Gore. Neki iz neznanja, neki sa predumišljajem. Inače, kako objasniti decenijsko pranje mozgova građanima Crne Gore da je šverc nešto što se radi po odluci vlade??? Šverc se naziva radnja ili djelatnost koja se radi iza leđa vlasti, đe se krše zakoni koje je donijela vlada. Prvi put se u istoriji čovječanstva odluka vlade o dozvoljenom tranzitu uz nadoknadu naziva švercom!?! Što je još gore, jedna takva bedastoća se koristila da se Crna Gora stavi na stub srama ne bi li međunarodna zajednica okrenula leđa, ili možda i uhapsila sadašnjeg premijera Crne Gore. Koja to nepamet želi da se to desi njegovoj zemlji? I ta tema se eksploatisala po crnogorskim medijima i među građanima CG do besvijesti. Da bi na kraju, kako bi ostalo što više blata na crnogorskm premijeru i državne institucije, napravljen izlaz sa budalastom pričom o imunitetu. Kako da objasne drugačije svoju antidržavnu i antiljudsku kampanju protiv svoje zemlje? Siguran sam da se italijansko pravosuđe bavilo crnogorskim državljanima isključivo zahvaljajući podlosti pojedinih crnogorskih državljana. To je ta potreba da sebe uvaljamo u blato radi sitne političke koristi. Jedino pitanje koje se može postaviti jeste upitna etičnost što je crnogorska teritorija korišćena da preko nje italijanski državljani tranzitiraju i dalje švercuju cigarete u Italiju (e to jeste šverc, ali italijanski od strane Italijana). Ali to otvara druge teme; crnogorske gluposti u slijeđenju velikosrpske politike, pitanje sankcija itd. Slično je bilo i sa Šarićem i pričom kako se kokain uvozi preko luke Bar. Kokain koji je preskup za ova naša tržišta i koji bi neko opet morao švercovati u EU. Na kraju se pokazalo da se kokain švercovao preko holandskih luka, koje su najprometnije i najzgodnije za šverc. A i Holandija je članica EU i najbogatijeg dijela Evrope. Uostalom, izvještaji američkih institucija, koje objavljuju kanale šverca droge u svijetu, najbolje pokazuju zlonamjernost tvoraca tih laži. I nikome ništa. Idemo dalje do novih i novih blaćenja svoje zemlje, sve do monstruoznih optužbi da Crna Gora prodaje oružje terorističkim organizacijama odgovornim za masakr u Parizu sredinom novembra prošle godine. Zar se nijesu građani Crne Gore ośećali posramljeno zbog takvih užasnih optužbi? Izgleda NE! Dnevno su zasuti svim i svačim pa se više i ne brišu. Prosto se čovjek pita đe su granice pokvarenosti crnogorskih političara i medija i kako neki ljudi uopšte padaju na glupave laži koje oni promovišu. Vjerujem da i sada, dok čitaju ovo što pišem, mnogi misle da je ovo odbrana premijera CG. Ne, gospodo, ovo je odbrana zdravog razuma, odbrana od upotrebe laži bez obzira na cijenu koje plaća cijelo društvo. Kad smo mi postali tako pokvareni, bez dostojanstva, bez poštovanja drugih. I, na kraju, nepoštovanja sebe samih. U kojoj to zemlji svijeta građani podržavaju blaćenje svoje zemlje po svijetu od njenih političara ili građana? Śetite se, makar, riječi Marka Miljanova koje je izgovorio jednom studentu, potuđeniku iz Crne Gore, u Beogradu: „Bilo bi pametno da umučiš, dijete. Ja nijesam krpa da perem tuđu nečist. Tebe neko utuljuje u glavu zle misli protiv Crne Gore koja te odnjivila i poslala da se, kami, nečemo dobrome naučiš, pa bi valjalo da se držiš prema njoj ka prema svojoj majci. A i jest ti ona majka. Domovina je isto ka majka. A što se gospodara tiče, on je mene vrijeđa, ali… psovati ga na vaganu koji ti neko daje, isto je ka i psovati domovinu. No, da ostavimo gospodara. On je čoek ka i mi, ka ja i ti, pa i on može da pogriješi, a da se na vrijeme ne ispravi… Ali, domovina je vječna i nju u srce moramo da nosimo ako smo ljudi i ako smo pravi njeni sinovi. Domovina može biti ili usred srca ili u potplaće obuće. Iz srca se ona ne izbačuje lako, a ko je nosi na potplaće, ona se liže sa svakijem korakom i iščili ka paučina. I kad se tako izgubi, ondar čoek postaje krdo. Čuvaj se toga, dijete, ka živoga ognja. Čoek bez domovine, ili, što je isto, sa osramoćenom domovinom, više i nije čoek.”
Knjiga Ištvana Kaića: Prije par neđelja Ištvan Kaić mi je poslao rukopis svoje buduće knjige koja se bavi prljavim kampanjama, uglavnom protiv političara sa sklonostima da odvedu svoje zemlje u bolje društvo, pod imenom „Kampanja koja traje“. Htio je da čuje moje mišljenje o rukopisu. Jedino mišljenje koje mi se vrti po glavi jeste da je nevjerovatna količina besčašća ljudi koji učestvuju u tim sramotnim poslovima i odsustvo svake odgovornosti za laži medijskih i političkih strvodera sa jednokratnom upotrebom. O krivičnoj odgovornosti, za koju zaista ima previše prostora, da ne govorimo. Rukopis se u priličnoj mjeri bavi i crnogorskim strvoderima, pa će mnogi, ako ih uopšte interesuje jer mnogi žele da vjeruju u laži, moći da se podśete na gomilu laži koje je vrijeme obesmislilo i patološku stranu mnogih sa crnogorske javne scene. Ne vjerujem da će postiđeti, jer su, ubijeđen sam, znali „vrijednost“ onoga što su govorili i pisali u vrijeme dok su to radili. Na žalost, u Crnoj Gori svaka laž na kraju postaje istina. Izgleda da se opis značaja laži kod srpskog naroda Dobrice Ćosića može primjeniti i na građane Crne Gore što dobrano govori koliko smo zapustili svoje tradicionalne osobine koje su nas oduvjek činile identiteski posebnim narodom. A nekad nijesmo znali ni što je psovka!
