Nastao u produkciji podgoričke kuće "Taurus" i sarajevske "Via media", ovo ostvarenje je nastalo prema Tuzlićevoj priči, a scenario je napisala Naida Lindov. Autor muzike, potcrtava naš sagovornik, je pjevač benda"Bezbeli apstraklije" Haris Ljumanović i porijeklom je iz Podgorice, a među animatorima je i jedan Baranin, Velid Agović. Na filmu su još radili Adnan Halvadžija, Esmir Prlja i Darko Dacović kao animatori, a Sanel Preljević kao montažer.
- Animacija je sada ušla u sve segmente filma, čak i igranog, da ne govorimo o pozorištu. A logično je da muzika bude zvučna animacija i to veoma bitna za svaki film. Bez nje bi bilo potpuno nezamislivo podstaći neke ljude na emocije. Mi smo, pak, ispričali priču gdje je muzika na momente bosanski sevdah, a onda francuski etno, a zajednički instrument za obije je - harmonika. "Rekvijem za Pinokija" je priča ispričana u dva grada, a skoro cijela radnja smještena je u Sarajevo, u najgore ratno vrijeme 1993. godine. Junaci iz Sarajeva završavaju u Parizu, što ovu priču čini globalnom, razumljivom u cijelom svijetu. Film je urađen bez ijedne riječi, sve je u pokretu i animaciji, a u radu su najviše učestvovali ljudi iz Podgorice i Sarajeva - ispričao je Tuzlić prije sinoćnjeg nastupa u podgričkom Caffeu "Berlin" sa grupom "Bezbeli apstraklije".
On dalje kaže kako sve ono što se dešavalo u Sarajevu tokom godina rata i opsade - sada dešava cijelom svijetu.
- U šali obično kažemo da bi mogli da se bavimo konsaltingom, da ljudima kažemo na koji način može to da se riješi. Ali, to je zaista jednostavno: zakon mora da bude za sve isti, svi ljudi zaslužuju život, da imaju dovoljno prostora i da im niko ništa ne oduzima... Jer, ljudi u XXI vijeku ipak nijesu ničije privatno vlasništvo, niti neko nekome može da govori šta terba da radi zato što ima drugačije mišljenje. I da nema nikakve agresivnosti, da se ne pokazuje neka nekultura... U bivšoj Jugoslaviji imali ste porez na šund, a to je danas turbo-folk. Možete zamisliti što bi bilo da BiH i Crna Gora uvedu taj zakon - pa one bi se obogatile - ističe sagovornik Portala Analitika.
U sižeu filma on navodi da će publici turobnu priču o svijetu odraslih ispričati djeca. Strip i animacija obično se i vezuju za najmlađe, djecu i mlade, ali Tuzlić smatra da takvo - zastarjelo mišljenje vlada još samo kod nas, na Balkanu.
- U Japanu imate fakultetske udžbenike koji su u formi stripa. U Francuskoj imate udžbenike u formi video-animacije na diskovima. Uostalom, animacija je stara 4.000 godina i mislim da je neozbiljno da ljudi i u XXI vijeku razmišljaju da su strip i animirani film samo za djecu - tim prije što bi mnogo toga odrasli mogli da nauče od djece. Jer, nije bez razloga jedan Volt Dizni svoje ime napravio u animaciji. On je tu sve spustio na nivo djece, radio je i filmove sa Salvadorom Dalijem i drugim vrhunskim umjetnicima, gdje vidite da animacija nije samo za najmlađe - dodaje on.
Tuzlić najavljuje da će nakon premijere u Podgorici, "Rekvijem za Pinokija" krenuti na regionalnu turneju.
- Već 8. aprila biće prikazan u Beogradu, 15. aprila u Zagrebu, a 22. aprila u Skoplju. Film je ušao i uži izbor za kratkometražne filmove na festivalu u Kanu, gdje će ga publika vidjeti 11. maja u okviru takozvanog Marketa, a ako uđe u uži izbor - može i da konkuriše za jednu od nagrada. Pored kanskog festivala, biće prikazan na festivalu najboljih kratkometražnih filmova u Kaliforniji, pa na festivalu aminiranog filma u Hirošimi, zatim u Seulu, u Otavi. To su sve festivali na kojima sam i ranije dobijao nagrade, i koji su odličan teren za promociju kako Crne Gore, tako i Bosne i Hercegovine. Za nas ima puno prostora da predstavimo priče iz našeg iskustva, koje su nekad tužne, nekad optimistične, ali u svakom slučaju - veoma poučne. To je ono iskustvo koje možemo da prenesemo ljudima koji nijesu sa Balkana - zaključuje Tuzlić za Portal Analitika.
K.J.
