Novinarka Pink M televizije, Ana Pantović, rođena je 25. jula 1988. godine u Nikšiću. U rodnom gradu je završila prvo osnovnu školu, a potom i Gimnaziju „Stojan Cerović“.
Na Fakultetu političkih nauka u Podgorici specijalizirala je novinarstvo, što je kako priznaje, poziv za koji se, još dok je bila u osnovnoj školi, moglo naslutiti da će biti njen izbor, upravo zbog ljubavi koju je imala prema pisanju, jezicima i urođene radoznalosti.
- Učešćem na takmičenjima, ako izdvojimo literarne konkurse, se ne bih mogla pohvaliti, jer me više zanimalo sve što je bilo van škole - od skijanja, preko rukometa do klasičnog plesa. U januaru 2013. sam kao pripravnica došla u Radio Antena M i tu sam se zahvaljujući sjajnom novinaru i mnogo dragom, Darku Šukoviću, naučila profesiji više nego na fakultetu. Kao voditeljku na Podgoričkom novinarskom forumu zapazili su me iz Pink M televizije, pa sam, od minule godine, dio kolektiva kakav se samo poželjeti može, kao novinarka i voditeljka emisija „InfoMonte“ i „Regionalni dnevnik“ - kaže Ana za Portal Analitika.
Dodaje i da je društvena, vedra, a tolerantna i ljubazna i previše za današnjicu, jer ljudi to zloupotrebljavaju.
- Veliki sam patriota, uživam da pratim sport, ne volim šoping, a radnu sedmicu gotovo uvijek zaokružim izlaskom u noćni provod - zaključuje Ana.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Najviše mi nedostaje to što sam u djetinjstvu vremena za ono što volim imala na pretek. Sada su 24 sata premalo i za ono što moram i što bih htjela. Nedostaju mi avanture i spontano druženje sa gomilom različitih osoba.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Slobodu i to što sam manje naivna, pa manje griješim prema sebi i drugima.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Mislim da bih bila dobra odbojkašica, da nijesam svako malo htjela da se oprobam u nekom drugom sportu.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Lijena sam za sve što nije posao.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Znači mi kada je neko kulturan, obrazovan, nenametljiv… No, na kraju ipak sve zanemarim ako nije čovjek.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Baš ne umijem da dam ime ovom životu, a izabrala bih Ketrin Zita Džons.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Više volim da čujem kako me drugi opisuju.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Teško pitanje za nekoga ko nije gurman.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Voljela bih da brzinom treptaja putujem kroz prostor i vrijeme.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Anom, kakva bih voljela da sam. Mada često izjavljujem da bih rado bila na nekom položaju ne bih li riješila probleme sa kojima se susrijećemo svakodnevno, dok se nadležni bave važnijim pitanjima.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjeljom najčešće spavam koliko mogu, tako odmorna pođem negdje na kafu, a onda iz Nikšića, nazad za Podgoricu…
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Kad neku pjesmu mnogo volim, slušam je dok mi ne dosadi, pa vječno omiljenu nemam, ali posljednjih pola godine mi najviše prija „I see fire“ od Ed Širana, i to Kygo remix.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Film „Poruka u boci“ me je oduševio. Scene u kojima Kevin Kostner od ljudi i vremena brani uspomene na preminulu suprugu su nevjerovatno dirljive.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Bilo gdje, a da tamo već nijesam bila, samo da se prvo smjestim u hotel, pa razgledam, nikako obrnuto.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Broda se plašim, a da na njega nijesam kročila. Vožnju motorom zabranjujem svima koje volim, a od same pomisli na putovanje autobusom mi se pokvari raspoloženje.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Niko nikada nikome nije ispričao sve, pa ni ja.
Čemu se uvijek obradujete?
- Uvijek me obraduje kada moj, uskoro četvorogodišnji, sestrić Danilo nešto novo nauči, osmijeh moje majke, jutarnja kafa, sunčan dan, gest pažnje onih koji su mi bitni…
Da li za nečim žalite?
- Mnogo toga bih promijenila, ali ne žalim, što je tu je, a i opametilo me je.
Bez čega ne možete?
- Rekla bih da sada imam sve, samo ponekad strahujem da neke ljude prerano ne izgubim.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Kasnila sam. Nijesam inače od onih preponosnih što se ne izvinjavaju, ne griješe, ne piju kafu, ne slušaju narodnu...Izvinjavam se, učtivo je.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Tražila bih joj da mi više ne pada tako teško da ustajem rano, da u mojoj zgradi osvane dobar aerobik centar i da nikad ne moram da plaćam kartu za pozorište i bioskop. Plašim se da bi neke ozbiljnije želje narušile ravnotežu u svemiru.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Tražila sreću gdje je nije bilo.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Prvo bih bila beskrajno tužna, a potom bih se valjda trgunla i potrudila da dok sam tu, svaki dan uljepšam onima koje volim.
Kako biste voljeli da umrete?
- Spokojna. I da bude sumrak.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Ne volim groblja, trivijalnost, patetiku, šalu gdje joj nije mjesto i još mnogo toga, pa bih epitaf izostavila.
Priredila: A.POPOVIĆ
