Parlamentarni dijalog predugo je i mimo logike političkih interesa na leru. Bude takvih situacija, da proces objaš- njivo zakoči, a onda, kao omađijan, nastavi da čami, iako to nijednom akteru ne odgovara. Uostalom, priznali su to Langeu i Ramboldu, redom, i vlast i opozicija, ne tajeći spremnost da nastave pregovore o izbornim uslovima. Ima, međutim, nešto, vidljivo i objašnjivo, što stoji uprkos opštoj pregovaračkoj gotovosti i što ne da našoj političkoj eliti da opet sjedne za sto. Karte su se posložile tako da je faktor „spornosti“ postao predsjednik Skupštine.
Neko će reći paradoksalno, jer je upravo Krivokapić utemeljio (manje uspješno i vodio) dijalog, a pri kraju iskazao i spremnost da abdicira, zakune li se Đukanović da će ispuniti preostale uslove opozicije!? Verbalna spremnost da funkciju prinese na oltar dogovora i poštenih izbora, postala je upitna u momentu kačenja rasprave o njegovoj smjeni na rep dnevnog reda predstojećeg zasijedanja Skupštine. Krivokapić, sve po Poslovniku, može odgađati svoju smjenu koliko mu je ćeif. Možete mu spočitati manjak stila, ali ne i kršenje procedura. A EU i NATO očekuju da ih se držimo baš kao „pijan plota“.
No, dok je Krivokapić na čelu Skupštine, DPS i partneri - neće nastaviti pregovore. Barem tako tvrde... a nije im teško povjerovati. Vrijeme curi svima, ali, reklo bi se, opoziciji brže. Zato je pitanje s koliko će strpljenja i razumijevanja, Milić, Lekić, Rakčević&comp. gledati na nastojanje svog novog saveznika da se što duže zadrži u sedlu, pardon fotelji predsjednika parlamenta? Jasno je da ostatku opozicije Krivokapić više vrijedi kao vlast, ali će u novonastalim okolnostima morati da izvedu novu kost benefit analizu isplativosti saradnje sa liderom SDP.
U principu, tražiće odgovor na pitanje: vrijedi li im predsjednik SDP, ako nije i predsjednik parlamenta, nego samo insajder i svjedok saradnik, tako velikog ustupanja pozornice, do izbora, da ga mnogi već doživljavaju kao lidera opozicije? Iz Krivokapićevog ugla dilema je jednako krupna, gotovo politički sudbonosna: žrtvovati funkciju zarad deblokade dijaloga ili je držati što duže i tako izvlačiti korist za sebe i SDP, ali sada na štetu ostatka opozicije, zbog ometanja predizborne kontrole državnih resursa?
A, možda je Krivokapić već prelomio? Ako su zaista s obje strane stola garantovali Langeu i Ramboldu dogovor do kraja marta, onda nije teško dokučiti i – kako? Ali, ako, ipak, nije, onda smo Evropljanima „olako obećali brzinu“... tipičniju za našu sposobnost da pravimo probleme, nego da ih rješavamo?!
(Autor je glavni i odgovorni urednik Radija Antena M)
Pobjeda
