Piše: Bratislav KOKOLJ
Turističke berze diljem Evrope – od onih u glavnim gradovima Češke, Njemačke, Srbije, Velike Britanije, Francuske, pa i u najvećoj turskoj metropoli – IstaNbulu, itd., održane su u jeku crnogorskih stranačkih rasprava, jadikovki, ucjenjivanja i kojevitezanja. Ali, srećom, ta i takva, uglavno retorička, b(r)uka i natezanja – očito nijesu imale negativan eho i posljedice na rečenim turističkim berzama. Ne, nikako u onoj mjeri koliko se to na tim poslovno-promotivnim manifestacijama - odnosilo na zbivanja i ubistvima u Turskoj, na izazvanim avionskim katastrofama u Egiptu, na vrlo rovito stanje u drugim arapskim zemljama na bridu južnog Meditrana. To je (mora se ljudski reći – nažalost) bila, dobrim dijelom i ostala, odluka i šansa da milionska turistička klijentela – „obrne i nagrne“ ka, koliko-toliko „spokojnijim“ destinacijama: Crnoj Gori, Italiji, Francuskoj rivijeri, pa i Španiji. Grčku ne pominjemo jer su ta zemlja i njen blagoplodni turizam debelo „platili“ žestoku cijenu zbog lanjskih golemih nereda i „masovnih jurnjava i batinjanja“ po solunskim, posebice atinskim trgovima i ulicama. Upućeni tvrde da im ova sezona neće donijeti punu naknadu, budući da se, ne baš neočekivano, dosta neprijatnosti i nemira može ponoviti u toj, ionako prezaduženoj, zemlji...
Što gore – za neke je bolje: Evo odmah neprijatnog, ali logičnog upita: da li oni koji su, „nezasiti“ najavama novih i drečećih proljećnih protesta, tenzija, ucjena, pa i pođekojim opasnim prijetnjama – da li iole pomišljaju da će biti najveći i najzloslutniji protagonisti RUŠENJA, ne samo vlasti, nego i onoga što je za nas mnogo nasušnije - UNIŠTENJA najveće i najprofitabilnije crnogorske fabrike novca – TURIZMA, dabome?! Jamačno, nijesu nam potrebni Vangina vidovitost, Kremansko proročanstvo, pa ni Sokratova pamet i opomena, e da bismo zaključili da će onih 7-8 stotina miliona „turističklih eura“, čak uz optimističku prognozu, biti PREPOLOVLJENI.
Ergo, bez mnogo pametovanja, poodavno se znade da turizam jeste, biva i biće, nadgradnja kovencinalnog načina života. Podrazumijeva se: potpune relaksacije uz lično odlučivanje o tome, gdje, kako i sa koliko mile volje i zadovoljstva – provesti desetak ili više dana bez imperativnih radnih obaveza, bez pritiska i /ili/ zadate svakodnevice.I, sve to u apsolutno SPOKOJNOM okruženju, bez, primjerice, mitingaške vike i urlika u bliskom okruženje u - već tamo đe se, umjesto ispijanja pitkih i hladnih koktela, ne čuju odjeci onih istomenih i zapaljivih, ne znam zašto nazvanih, po prezimenu Staljinovog (začudo: dugotrajućeg) ministra spoljnih poslova – odavna pokojnog tavarišča Svjatoslava...
An passan: Pomenuvši ime ovog pomalo miroljubivog, pomalo lukavog Svjatoslava - prisjetih se i onog "Svjati bože, svjati krepki, svjati gospodnji, pomiluj nas - i spasi od ovih CG spasilaca. Po'itajte kod velikomučenika Amfija na molibden - on (i podvižnici mu) zajedno sa ovim "spasiocima" obezbijediće vam duple plate i penzije, mnooogo veće premije i stipendije. A, potom, sporad prosvjeljenja duha i pameti, skoknite i do gospodina barona M. On će vam, tako mi baronove časti - biti i žirant i garant za sve obećano...
Stoga - po'itajte i zapojte: "Bilo kako bilo, važno je da ojde Milo" ...Pa će opozicija, promptno i sva u sreći - biti složna ka' r..... u v...i.
OJ-HA...HA-HA-HA! (Nalik na onu sjajnu i svevremenu Domanovićevu "Jututunsku...").
