- Mi smo jedan mistični teatar koji je na scenu postavio cijelog Gogolja, ali i mnogo drugih mističnih predstava Mihaila Bulgakova i Fjodora Dostojevskog. I u svakom komadu pokušavamo da otkrijemo - pakao - dodao je naš sagovornik.
On je sa svojim teatrom "U mosta" iz Prema sinoć gostovao na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta, izvodeći poznatu komediju Nikolaja Vasiljeviča Gogolja koju je, kako ističe, prilagodio njihovom načinu interpretacije.
- Osnova naše postavke jeste klasika, ali mi uvijek to rješavamo savremenim teatarskim sistemom i obogaćujemo klasiku autorskim viđenjem. Ali, u toj klasici nalazimo neponovljive stvari koje do sada niko nije vidio. Ono što smo mi vidjeli kod Gogolja je činjenica da je u svakom njegovom djelu prisutan Đavo, koji plete svoju igru. A u "Ženidbi" je Đavo - Kačkarjov, jer ne postoji logička motivacija da se on uopšte bavi tom ženidbom. Gogolj je u predstavu stavio čovjeka-demona, koji ima lik čovjeka ali je "crni čovjek" koji žonglira, igra se ljudima. On je energetski vampir koji iz drugih izvlači energiju i razrušava ih, razgrađuje ih, čini ih ništavnim. Sve ovo je otkrio još jedan ruski klasik, Dimitrij Merežkovski, u svom radu "Gogolj i Đavo".
Fedotov je na scenu nacionalnog teatra donio dah drugačijeg, uz to - ruskog, pozorišta. U publici su se najvećim dijelom nalazili njegovi zemljaci te oni iz zemalja koje su nekada bile dio jedinstvenog SSSR-a. No, njihov teatarski izraz nije naginjao klasičnoj komediji, već su likovi dovedeni do karikaturalnosti.
- Karikatura ne podrazumijeva udubljivanje u karakter, u njenu unutrašnjost, a ovo je psihološka groteska. Ja se već 27 godina bavim glumačkim sistemom Mihaila Čehova, koji nije priznavao "životni" teatar, već samo groteskni. On je smatrao da glumac treba da bude klovn, pa su tako i ovi likovi nastali po sistemu Mihaila Čehova i ne treba ih nazivati karikaturom. Mihail Čehov je često igrao Gogolja, a posebno upečatljiva njegova uloga Hlestakova u "Revizoru". On je od gladi uzimao i grizao nogu stolice i tako dovodio lik do groteske. Ali je to uvijek bila psihološka igra. Mi objedinjujemo grotesku, psihologiju i naglašene dramske likove - jer takve ljude vidim oko sebe. To su oni koji po svaku cijenu žele da se predstave inteligentnim, a u stvari su potpuno neobrazovani. Sve su to paradoksi iz Gogoljevih djela koji se ispoljavaju upravo na takav, groteskni način - zaključuje Fedotov za Portal Analitika.
K.J.
Foto: CNP/D.Miljanić
