Tridesetogodišnji Srđan je nakon prve, od tri, operacije fisure analnog dijela debelog crijeva u Kliničkom centru Crne Gore gdje su mu polovinom februara prošle godine prekinuli sfinkter na dva mjesta, vezan za postelju i trpi jake bolove zbog povrijeđenih nerava.
"Prve dvije operacije radili su mi u spinalnoj anesteziji. Od tada imam problem i bolove u desnoj ruci, obje noge, desno oko, glava... nema šta me ne boli", objašnjava uz poneki jauk Srđan u razgovoru za Dnevne novine i dodaje da je treća operacija rađena u lokalnoj anesteziji u Opštoj bolnici na Cetinju.
Promjene su danas prisutne kod Srđana i u vratnom i donjem dijelu kičme. Odavno do kupatila ne može bez pomoći majke.
Zbog nesnosnih bolova ljekarske ekipe Zavoda za hitnu medicinsku pomoć često dolaze kod Srđana, i to odmah po pozivu.
Dva puta se obreo na Vojno-medicinskoj akademiji, sa uputom iz Kliničkog centra, gdje mu nisu uradili ništa od onog zbog čega je poslat iz Crne Gore.
"Na VMA su nas prvo pitali jesmo li sa uputom ili bez njega. Pošto smo došli sa uputom ništa im nije radilo, pa su nas upućivali na privatnu kliniku Medigrup kod prof. dr S.Petkovića", priča Mira Ćirković koja je, zbog nemaštine, bila prinuđena svaki dan da prelazi 37 kilometara i mijenja tri prevozna sredstva od stana poznanice koja joj je krevet i krov nad glavom, do VMA da bi se našla pri ruci napaćenom sinu.
Zahvaljujući dobrim ljudima koji su je pomogli finansijski nešto je uspjela da završi u Beogradu, ali dobar dio nalaza, kaže, ostalo je da obave u Podgorici.
Međutim, iako su se iz Beograda vratili polovinom februara u Kliničkom centru još ništa nisu uspjeli da urade od onog što je traženo u otpusnoj listi.
"Ne uzdam se više u Klinički centar. Pored njih sam morao u Kodru da idem privatno više puta. Ako budem mogao idem za Beograd, ako ne ..." sliježe ramenima Srđan i ističe da je jedino dr Ranko Mirović bio korektan prema njemu i razumio problem.
"Zbog povrede nerava debelog crijeva Srđan po 20 dana ne izlazi napolje i posljednjih dana ima problem i sa nekontrolisanim mokrenjem. Razočarana sam i u državu i u institucije koje ignorišu našu situaciju i muku. Ja nemam stan u Beogradu. Samohrana sam majka, težak bolesnik, invalid u penziji. Živimo od 290 eura moje penzije i 150 eura, koliko prima Srđan od kada je na bolovanju. Stan plaćam 120 eura, sebi ljekove kupim kad se sjetim" priča Mira.
Zahvaljujući Montenegro erlajnzu, koji im je obezbijedio besplatne avio-karte, kažu, u novembru i februaru su stigli do Beograda i VMA.
Za pomoć se Mira već obraćala "dobrostojećim preduzećima i nadležnim institucijama".
"Obraćala sam se u više navrata u ovih godinu i mjesec ministarki rada i socijalnog staranja Zorici Kovačević i gradonačelniku Slavoljubu Stijepoviću da me prime kao namučenu samohranu majku sa teškim ličnim zdravstvenim problemima da me saslušaju i pomognu, ali od obruča sekretarica nisam uspjela do njih da dođem. Misle ako su uplatili po 200 eura da su riješili problem i svu moju muku", priča Mira i dodaje da je pomoć tražila i od ministra zdravlja dr Budimira Šegrta.
Obraćala se, kaže, i firmama i humanitarnim organizacijama, ali je malo ko imao sluha za njen problem.
"Za njih ovo nije problem dok se njihova djeca školuju u inostranstvu. Godinama sam odvajala za stambeno i za sindikat, a doživjela sam da se mučim ko podstanar dok se stanovi dijele izbjeglicama", kaže Mira.
Ona moli dobre ljude da pomognu koliko mogu kako bi Srđan opet, poslije više od godinu, stao na svoje noge.
Novac možete uplatiti na žiro račun Hipotekarne banke: 520031000000130251. Broj telefona Mire Ćirković je 067/180 066
Ćirković: Ni uput nam ne daju za VMA
Iako u otpusnoj listi sa VMA piše da se vrate i sa nalazima jave u Kabinet za neurohirurgiju VMA, prije sedam dana u Kliničkom centru im je izdat novi uput za Beograd, ali ovog puta za Klinički centar Srbije.
“Ispod 5.000 eura nemamo što kretati za Beograd. Ovo ni dušmaninu ne bih poželjela. Iako u otpusnoj listi sa VMA piše da se sa nalazima javimo neurohirurgu pk doc sc med Ljubodragu Miniću, prof. dr Krivokapiću i dr Piščeviću, dalisu nam uput za Klinički centar Srbije. Uz to dr Lakićević je rekao da nam neće dati uput za neurohirurga, jer on smatra da je Srđanu sve u redu sa donjim dijelom kičme", priča potrešena Mira, držeći u rukama nalaze u kojima jasno piše da Srđan ima diskus herniju u nivou L5-S1 i L4-L5.
Ni otac ne mari za mene
Naviknuti su Srđan i Mira na tuđu ravnodušnost i ne brigu.
“Otac ne zna šta ima. Nikad me nije nazvao ni da pita kako sam, a kamoli da pomogne ili što drugo. Sreo sam ga na ulici prije pet-šest godina, okrenuo je glavu od mene i autom pobjegao, a samo sam htio da se pozdravim s njim. Da sam narkoman i klošar, pa mnogo jada.
E, takvi će živjeti 100 godina", zaključuje Srđan. (Dnevne novine, CdM)
