On se sinoć prvi put predstavio crnogorskoj likovnoj publici na samostalnoj izložbi u Umjetničkom paviljonu ULUCG u Podgorici. Njegova želja, ispričao nam je, bila je da bude profesionalni sportista.
- Trenirao sam košarku godinama. Trebalo je da nastavim na nekom američkom koledžu, ali su se moje želje tu zasutavile kad je košarka u pitanju. Studirao sam tako filozofiju u Nikšiću godinu dana i onda se opredijelio za slikarstvo - objasnio je Todorović njegov put do likovne akademije.
Prema njegovim riječima, za prvu samostalnu izložbu odlučio je da odabere radove "koji ga najbolje reprezentuju". Različiti po tehnici u kojoj su nastajali, oni su praktično namijenjeni različitoj likovnoj publici.
- Izložio sam slike, nekih par crteža, neke bucotine, praktično, koje sam lijepio u frizove. Ima i fotografija... Nemam neku sublimiranu poruku iza svega toga. To jeste apstrakcija, ali kao istinska sloboda izraza, a ne kao manir. Ono što sam uradio, ne gledam strogo kao crtež ili sliku. Smatram da te dvije stvari čine cjelinu mojih radova. Mada, možda su ove slike mali više crteži, kojima sam dodao boju - dodao je mladi stvaralac.
Kada je sami rad u pitanju, Todorović smatra da veći centri daju priliku umjetnicima da se "razmahnu".
- Beograd je specifičan, ne kao motreopola, nego baš kao grad u kojem se razne stvari događaju i spajaju neobične kombinacije. On je jedna široka umjetnička scena. Energija tog grada je ono što najviše cijenim. Stvari koje tamo mogu da se vide - prije svega na životnom planu - su me, u stvari, obogatile - dodao je on.
Narednu izložbu imaće u Parizu, gdje će se predstaviti radovima koji će tek nastati u glavnom gradu Francuske.
- Imam poziv za rezidencionalni boravak u Parizu podrazumijeva i rad u atelje koji pripada Crnoj Gori, a za koji sam dobio mjesto putem konkursa. Tamo ću biti do kraja juna, a onda ću vjerovatni imati i neku izložbu - najavljuje Todorović.
K.J.
