Strategija inkluzivnog obrazovanja je definisana za period od 2014. do 2018. godine. U prvoj fazi implementacije propratni Akcioni plan je postavljen za period od dvije godine, sa namjerom da se Akcioni plan za sljedeću fazu donosi na bazi rezultata, dinamike realizacije i procjene potreba. U Akcionom planu koji se postavlja za period od 2016. do 2018. godine, tj. do isteka strategije dati su ključni zadaci, definisane aktivnosti, nosioci, indikatori, rokovi, budžet potreban za sprovođenje ciljeva i mjera strategije.
„Osim budžetskih sredstva u implementaciji Akcionog plana 2016-2018 koristićemo se predpristupnim programima podrške u cilju ispunjenja zahtjeva za članstvo u Evropsku uniju i pozvati međunarodne organizacije i fondove radi učešća u realizaciji dijela aktivnosti predviđenih ovim Akcionim planom. Opšti cilj Strategije inkluzivnog obrazovanja je da se đeci s posebnim obrazovnim potrebama omogući pristup obrazovanju, racionalno i operativno obezbijedi postizanje razvojnih i obrazovnih postignuća kroz individualizovanu, dodatnu podršku.”, ističe se u dokumentu.
Tim angažovan na izradi Strategije inkluzivnog obrazovanja činili su predstavnici Ministarstva prosvjete, Zavoda za školstvo, Centra za stručno obrazovanje, Ministarstva rada i socijalnog staranja, Ministarstva zdravlja i civilnog sektora. Dokument je prošao javnu raspravu, a podršku i doprinos u finalnoj fazi izrade dokumenta pružila je Kancelarija UNICEF-a u Crnoj Gori.
Strategija inkluzivnog obrazovanja (2014-2018) određuje ciljeve i pravce razvoja obrazovanja đece sa posebnim obrazovnim potrebama. U predgovoru je ukazano da je značaj i važnost razvoja inkluzivnog obrazovanja jedan od postavljenih prioriteta razvoja sistema obrazovanja u Crnoj Gori.
“Kao ključna postignuća prepoznato je da je u redovne škole uključen veliki broj đece sa posebnim obrazovnim potrebama sa namjerom da se obrazuju u uslovima koji odgovaraju njihovim potrebama i mogućnostima. Organizovan je značajan broj obuka za podršku đeci sa posebnim obrazovnim potrebama u predškolskim ustanovama i osnovnim školama. Na nivou lokalne zajednice formirane su komisije (18) za usmjeravanje đece s posebnim obrazovnim potrebama u obrazovno-vaspitni sistem. Dijete sa posebnim obrazovnim potrebama pohađa nastavu na osnovu individualnog razvojno-obrazovnog programa (IROP). Zavod za školstvo organizuje mobilne službe pomoći inkluzivnom obrazvanju. Posebne ustanove su transformisane u resursne centre. Đeca koja imaju umjerene i teže smetnje se uključuju u posebna odjeljenja pri sedam redovnih škola i za njih se realizuje zajednička redovna nastava pojedinih predmeta sa vršnjacima. Formirani su i edukovani timovi za obuku i podršku inkluzivnom obrazovanju u stručnim školama, prilagođen prostor, nabavljena oprema. Prilagođava se eksterna provjera znanja. Škola može obezbijediti asistenta u nastavi kao tehničku pomoć”, navedeno je u dokumentu.
Kroz kritički osvrt i zaključke ukazano je da su ciljevi Strategije inkluzivnog obrazovanja (2008-2013) u većini ispunjeni u skladu sa mogućnostima i raspoloživim finansijskim sredstvima.
“Zapažene su oblasti na koje treba ukazati da bi primjenom mjera novog dokumenta đeca sa posebnim obrazovnim potrebama ostvarila pravo na puno učešće u obrazovanju i društvu. Stoga su preporuke za Strategiju inkluzivnog obrazovanja (2014-2018)- Razvijati intersektorsku saradnju, poboljšati protok informacija; Podržati ranu dijagnostiku, tretman i razvoj đece sa smetnjama u razvoju; Osigurati psihosocijalnu i socioekonomsku podršku porodici; Unaprijediti bazu podataka o đeci sa posebnim obrazovnim potrebama; Poboljšati proceduru usmjeravanja; Podržati samostalnu primjenu inkluzivne politike škole, saradnju s roditeljima, učešće đece i mladih u donošenju odluka; Omogućiti nastavnicima: pomoć I podršku, specifična znanja o smetnjama u razvoju; Osavremeniti IROP; Obezbijediti podršku resursnih centara za inkluzivnu praksu; Jačati kapacitete i rad škola sa posebnim odjeljenjima; Razviti i realizovati program za prelaz iz osnovne u srednju školu; Učiniti obuhvatnijom podršku mobilnih timova; Inkluzivno obrazovanje definisati kao jednu od prioritetnih oblasti profesionalnog razvoja nastavnika i povećati broj obuka; Dodatno definisati i strukturisati indikatore praćenja i vrednovanja; Razviti održiv model asistencije u nastavi; Učiniti škole pristupačnim; Pojačati inkluziju u srednjim školama; Postaviti eksternu provjeru znanja u najboljem interesu đeteta i sprovoditi promotivne aktivnosti”, precizirano je u dokumentu.
Cijeneći dosadašnju saradnju s UNICEF-om angažovan je konsultant koji je doprinio finalnom unapređenju dokumenta.
“Ključne ocjene su da je sprovođenje Strategije u praksi održivo, da stavlja naglasak na uklanjanje arhitektonskih barijera, barijera koje proizlaze iz stavova stručnjaka i roditelja, opremanje škola adekvatnom didaktikom, uvođenje asistenata u nastavi, podizanje stručnog znanja nastavnika i stručnih saradnika kako bi koristili primjerene metode u radu s učenicima. Ovakva orijentacija Strategije je čvrsto bazirana na socijalnom modelu. Mjere razvoja rane detekcije i rane intervencije su itekako povezane s inkluzijom u obrazovnom sistemu jer pravoremena detekcija smetnji i pravovremeno uključivanje u tretman podiže nivo funkcionisanja đeteta. Isto tako, rana detekcija omogućuje sistemu da se pravovremeno prilagođava njegovim potrebama, sposobnostima i interesima i time bude spreman za uključivanje u inkluzivno obrazovanje i vaspitanje. Uključivanje NVO sektora u pojedine mjere zasigurno predstavlja dodatnu podršku sistemu i doprinosi kvalitetu inkluzivne prakse. Strategija otvara put za dalji razvoj inkluzije i uključuje sve važne aktere u njeno sprovođenje. Povezivanje svih nivoa od rane detekcije i intervencije, preko osnovnoškolskog, opšteg i srednjeg stručnog obrazovanja kroz uvođenje dodatnih pedagoških zvanja predstavlja sveobuhvatno djelovanje u cilju razvoja inkluzivne prakse, ali i podizanja kvaliteta inkluzivne prakse u onim djelovima đe je već sada inkluzija na adekvatnom razvojnom nivou", ocijenjeno je u dokumentu.
