Tog 3. marta 1996. u finalu Kupa Jugoslavije u Nikšiću u spektakularnoj atmosferi i još spektakularnijoj utakmici pao je moćni Partizan. U najefikasnijem meču u istoriji masovnijeg jugoslovenskog takmičenja Budućnost - Partizan 126:115 (60:58). Za anale, za početak stvaranja najjačeg košarkaškog brenda u Crnoj Gori, jednog od najjačih u regionu. Brenda koji traje...
"Bilo je to veče koje se ne može zaboraviti. Imali smo fantastičnu atmosferu u ekipi, međusobno poštovanje i to je ono što nam je donosilo rezultate", prisjeća se za Dnevne novine Živko Garo Brajović, tadašnji trener Budućnosti.
Dvadeset trojki, raspoloženi glavni igrači, šutevi koji ulaze sa svih pozicija - te noći je negdje bilo zapisano da Budućnost ne može da izgubi (nakon što je preživjela BFC Beočin u polufinalu, a Partizan razmontirao Zvezdu).
"Jednostavno nas je krenulo, 'raširili' smo ih, igrali kao u transu. Šta sam im rekao na poluvremenu? Pa šta da im kažem, kada jednom Partizanu, timu sa toliko reprezentativaca, ubacite 60 poena."
I onda kada mislite da ne može bolje - desi se još ubojitije drugo poluvrijeme?
"Vjerujte mi, mogu da potvrde moji saradnici, nakon tri prva napada (i tri trojke) poslije odmora znao sam da osvajamo pehar. Čak sam u finišu pružio šansu svim igračima da osjete barut finala, da i oni budu dio pobjedničkog tima."
Iskusni košarkaški stručnjak potencira, međutim, da je ozbiljna košarkaška priča u Podgorici počela da se stvara još dok je grad nosio drugo ime - Titograd.
"Početkom osamdesetih je napravljena prava podloga, onda smo imali ogroman uspjeh, 1986. bili ispred velikana Partizana, Bosne, Zvezde, igrali lijepu košarku pred punim tribinama, promovisali našu djecu."
Dvadeset godina kasnije Podgorica sanja Evroligu - ono što, međutim, smeta treneru čije će ime zlatnim slovima biti upisano u istorijske almanahe kluba je nedostatak sluha za talentovane igrače.
"Budućnost je danas evropski klub, sa sjajnim uslovima, sponzorima, ali... Nema naše djece, djece iz kraja, ne dajemo im šansu ili ih se lako odričemo. Posljednji primjeri da je pogriješeno u selekciji su Ivanović i Nikolić. Možda sam staromodan, ali nikada mi neće biti jasno da među 12 igrača makar trojica-četvorica nijesu iz Podgorice."
ZLATNI TIM I UČINAK U FINALU
Vlado Šćepanović 31 poen
Gavrilo Pajović 22
Dragan Tomović 6
Čedo Mudreša 2
Igor Đaletić 2
Petar Popović -
Aleksandar Ivanović 14
Savo Đikanović -
Darko Ivanović 7
Mirko Simović -
Dragan Vukčević 36
Miomir Mugoša 6
Trener: Živko Garo Brajović
Pomoćnik: Zvezdan Mitrović
Kondicioni trener: Vlado Đuričković
Brojke
20 trojki postigli su košarkaši Budućnosti u nezaboravnom finalu 1996. godine.
36 poena postigao je Dragan Vulje Vukčević u finalu protiv beogradskih crno-bijelih.
12 igrača Budućnosti 1996. godine bilo je iz Crne Gore - čak devet iz Podgorice (Pajović, Đaletić, Popović, dva Ivanovića, Đikanović, Simović, Vukčević i Mugoša), Šćepanović je iz Kolašina, Tomović iz Mojkovca, a Mudreša sa Cetinja
U subotu svi u "Moraču": Pozdravite lidere ABA lige i heroje iz 1996.
Budućnost Voli će u subotu veče (21h) u posljednjem kolu ligaškog dijela ABA lige dočekati Cibonu (ukoliko ne dođe do pomjeranja meča zbog obaveza Zagrepčana u Fiba Evrokupu) i biće to prilika da navijači pozdrave lidera regionalnog takmičenja i naprave pravu uvertiru za početak polufinalne serije protiv Mega Leksa (14. ili 15. mart).
Sem toga, zahvaljujući sjajnom potezu uprave podgoričkog giganta, publici će se na poluvremenu ovog susreta "predstaviti" i članovi zlatne generacije koja je u Nikšiću osvojila Kup Jugoslavije. Idealna prilika da svi pozdrave heroje jednog lijepog vremena, koji su osvajanjem trofeja bili zamajac za budućnost Budućnosti.
"Divan gest kluba, prijatno sam iznenađen i sa radošću dolazim u 'Moraču'", poručio je legendarni trener Živko Brajović.
Mirko Simović, najmlađi član plavog tima na finalnom turniru Kupa Jugoslavije u Nikšiću, preminuo je prije tri godine u saobraćajnoj nesreći u Rusiji.
(Dnvene novine)
