Piše: dr Rade Ratković
Primorje je već četvrt vijeka izloženo snažnoj devastaciji, podržanoj gotovo svim lokalnim urbanističkim planovima. Planovi i pretežan dio investitora, uključujući i inostrane, stavili su akcenat na hipertofiranu stambenu izgradnju u, najćešće, ružnim građevinskim mastodontima koji vreijeđaju autohtono građevinsko nasljeđe i prirodnu sredinu.
Ovaj plan je posljednja šansa da se dugogodišnji retrogradni proces konačno zaustavi, otvori proces urbanističke sanacije i razvoja u duhu Master plana razvoja turizma Crne Gore iz 2008. godine. Bez urbanističke sanacije i ukidanja svih detaljnih urbanističkih planova i studija lokacije koji dezauvišu strategiju razvoja turizma, te neizbježne redukcije i uklanjanja najdrastičnijih objekata, nije realna realizacija strateških razvojnih opredjeljena, već je sasvim izvjesno drastično redukovanje turističkog razvoja i opstanka turizma na crnogorskoj obali.
Cijeneći profesionalni rad široke ekipe eksperata koji su radili ovaj plan, Cdu, kao dosljedan zastupnik održivog turističkog razvoja Crne Gore, brine zbog nekih bitnih strateških nedostataka Plana koje bi, u konačnoj verziji, trebalo otkloniti.
Osnovne primjedbe se ogledaju u slijedećem: nepotpun prikaz postojećeg nepovoljnog stanja u sektoru turizma i urbanizma, neuzimanje u obzir zvanične turističke razvojne strategije - Master plan od 2008. godine, nepreispitivanje postojećih urbanističkih planova koji su doveli do devastacije obalnog područja i otvorili prostor još većoj devastaciji, forsiranje megalomanskih projekata mješovite namjene, nekritičko prihvatanje brojnih državnih studija lokacije koje podržavaju megalomansku gradnju i betonizaciju i sl.
Poseban problem Cdu vidi u podržavanju razvoja koji nije zasnovan na principima održivosti, naročito ekološke i socijalne. Drastični primjeri u tom smislu su: Solana Ulcinj, gdje se predviđa turistički kompleks kapaciteta oko 1.500 kreveta; ostrvo Školj kod Budve, gdje se ucrtava hotel sa 750 kreveta i marina sa 150 vezova; brdo Spas iznad Budve sa predviđenim turističkim rizortom kapaciteta oko 600 kreveta i dr. Posebno zabrinjava davanje šireg prostora Buljarice u takozvanu mješovitu namjenu, što podrazumijeva razvoj velike gradske aglomeracije agresivne prema prirodi i lokalnom stanovništvu (sigurna devastacija i najvjerovatnije iseljavanje stanovništva).
Ovi projekti su u flagrantnoj suprotnosti sa strategijom održivog razvoja iz Master plana, principima održivog razvoja i brojnim verifkovanim međunarodnim konvencijama o zaštiti (Barselonska deklaracija o zaštiti obalnog pojasa, konvencije o zaštiti prirode, ptica, močvara i sl.).
U ovim planskim opredjeljenjima se prepoznaju neki već promovisani projekti pojedinih investitora u nekretnine, što je zloupotreba planiranja, jer planovima treba podržati usvojene razvojne strategije, a ne nekritički prenositi želje "velikih" graditelja. Odgovorni investitori će svoje planove razvijati uz poštovanje državnih razvojnih strategija i prostornih planova koji ih podžavaju, a ne uz ignorisanje i jednog i drugog. Još gore je ako se planovi šteluju prema željama megalomanskih investitora.
Moramo stvoriti ambijent za privlačenje odgovornih investitora, a ne za povinovanje megalomanskim željama pojedinih investitora koji se ne obaziru na naše strategije i principe ekološke, ekonomske i socijalne održivosti.
Definitivno, bolja je i razvojna stagnacija koja ostavlja šanse narednim generacijama, nego li neodrživi razvoj.
(Autor je član Savjeta Cdu)
