Naša renemirana umjetnica, čija djela skoro dvije decenije privlače nepodijeljenu pažnju publike u Crnoj Gori i inostranstvu, prenosi "duh prošlih vremena" u specijalno rađenoj intervenciji u galerijskom prostoru CSUCG nekadašnjeg Perjaničkog doma Dvorca Petrovića na Kruševcu. Što sve predstavlja "Eho objekat", zavisi od samog posmatrača. Vujošević za naš portal kaže da su to "objekti koje možemo da vidimo svakodnevno u prolazu, a datiraju još iz doba socijalizma".
- Kada danas uđete u bilo koje državne institucije, vidjećete da su - ispod površine - u njihovom "opisu" prisutni i dalje svi ovi objekti. Za dvadeset i više godina ništa se suštinski nije promijenilo, nego se nova garnitura još uvijek parazitski naslanja na tijelo starog sistema - precizira ona.
Svaki od objekata koji čine instalaciju - od poda do plafona, bukvalno - predstavlja još jedan sloj odnosa na relaciji djelo - posmatrač. Umjetnicu interesuje "trenutak u kome objekat postaje nosilac informacija, a ne samo stvar u svakodnevnoj upotrebi".- Mislim da ljudi ne razmišljaju o njihovoj svakodnevnoj upotrebi ovih objekata, već ga oni vode u neke druge priče. To mogu biti sjećanja - kako su ga u različitom kontekstu upotrebljavali i vidjeli, ili neka lična ili kolektivna vremena u kojima je on uvijek bio prisutan.
Sve te objekte, pojedinačna sjećanja, umjetnica povezuje u specifičnu cjelinu, a pandan tome mogla bi biti Jugoslavija - nekadašnja država "u cjelini" u kojoj je i sama odrastala, i na čije recidive ukazuje svojom instalacijom.
- Jasno je da je to bio vrhunac civilizacije koju je dostiglo društvo u kome mi živimo. Makar je to slučaj sa Crnom Gorom. Nakon toga je nastalo nešto što zovu "tranzicija", a ja bih rekla - pad, ponovo pad u primitivizam - zaključuje Vujošević za Portal Analitika.
K.J.
