Piše: Slobodan JOVANOVIĆ
E, sad dolazimo do moje velike nedoumice i pitanja – što je strategija ove tri partije? Dobro, shvatam da hoće da smijene režim Mila Đukanovića, ali se pitam kako i sa kim? Znači potrebna je pomoć stranaka koje zagovaraju „srpsku Crnu Goru“, po onom obrascu iz doba Nikole I Petrovića o dvije srpske države (preskočićemo ovog puta Republiku Srpsku). Ako je opet vjerovati CEDEM-u i njihovom ispitivanju i ako pribrojimo malo umjerenije prosrpske partije, DEMOS sa 10,2%, SNP sa 9,1% i demokrate sa 6,7%, to je dodatnih 26%. Kad to zbrojim sa „građanima“ dobijem 41,9%. Znači malo. Nedovoljno da se sruši režim Mila Đukanovića. Iako mi stomak već radi na onoga Milića, Bečića i Lekića, očigledno se u pomoć mora pozvati DF sa svojih 8.7%! Recimo da vam se pribroji još 5% pošto stalno mislite da ste jači no što ste. E tu, gospodo, moj stomak ne može da zadrži svoj sadržaj da ga ne izbaci napolje. Ta kombinacija mi se mnogo, mnogo manje dopada i od ovakvog DPS-a. Ako vi imate drugu računicu – prosvijetlite me. Umjesto logorejičnih tirada o demokratiji i vama kao žrecima demokratije, ljudskih prava, poštovanja zakona, objasnite narodu Crne Gore koja ga to koalicija čeka na vlasti ako srušite vlast Mila Đukanovića?
Za početak bi bilo dobro da nam objasnite kako se zove ta vrsta demokratije u kojoj se stvaraju nekakvi bastardi od institucija koji ne postoje u Ustavu i zakonima? Hoćete li to da počnete „demokratizaciju“ Crne Gore kršenjem Ustava, za kojeg vam garantujem da je najdemokratskiji u regionu, a i šire? Karakteristika crnogorskih političara je da brkaju san i javu, pa umjesto da uvažavaju stvarnost oni svoje strategije prave na sanjanim projekcijama i parametrima. Iako „oči izbi“ hvataju se za samo njima vidljive „činjenice“, stvarajući maglu koju prodaju svojim pristalicama dok ne ubijede i sebe da je to istina.
Rušenje vlasti i Crna Gora “srpska” država: Nije mali broj onih koji me ubjeđuje da nije važno kako i sa kim, nego da je važno da se smijeni ova - pa nabrajaju razne epitete – vlast. Te kako su građani nezadovoljni, gladni i što-ti-ja-ne-znam-što i kako im nije više do tih podjela. I onda se ja pitam, kako to ja ne vidim? Jesam li ja normalan? Mene stalno spopadaju likovi koji se „ubijaju“ da mi pokažu kako je Crna Gora oduvjek srpska država i kako „kad srušimo Mila nestaće sa njim i Dukljani (ili Montenegrini - kako kad nas zovu)“!
Prije nekoliko dana poslaše mi na fejsbuk snimak iz neke škole u Nikšiću u kome čitavo odjeljenje pjeva srpske nacionalističke pjesme. Nastavnik pokušava da ih utiša, oni ustaju i još jače pjevaju. Svi (svi, svi, svi...). I 'ajde da to čovjek nekako proguta, đeca su to, nije imao ko da ih nauči, ni doma ni u školi,... No me komentari oboriše sa nogu: te „svaka vam čast đeco“, te „ima ova zemlja budućnost kad ima ovakvu đecu, ...! E pa sad zamislite te osobe kojima Crna Gora ima budućnost što neka đečurlija u nekom sedmom razredu osnovne škole u Nikšiću pjevaju srpske nacionalističke pjesme?!! Ako ja dobro razumijem njihovu percepciju svijetle budućnosti Crne Gore to je Crna Gora u kojoj će se pjevati srpske pjesme, bez obzira što će se jesti i što će se oblačiti, što je glavni refren ovih dana.
Śećam se (studirao sam) da je Portugalija kad je ušla u EU za manje od dekadu podigla standard sa 1.000 USD per kapita na 7.000 USD. Još nijesam čuo da je neko ko je uzeo ruske zastave u ruke poboljšao svoj životni standard. Prevedeno, ne postoji to iskustvo koje nekoga ćera Putinu zbog boljeg života i višeg standarda. Tako da, moram da vam priznam, počev od pokojnog Đinđića pa do sadašnjih prijetnji smrću njegovoj kopiji u pokušaju, Vučiću, ovđe se stalno radi o sukobu onih koji su stavili Đinđićevim ubicama oružje u ruke i onih koji polažu cvijeće na mjesto đe je ubijen.
Ove galame o krađama, korupciji, nepotizmu, gladi, što ne znači da toga nema u velikim količinama, su samo instrument u obračunu. Te koji, kao kurve o poštenju, ne patišu upotrebljavajući te riječi, zabolje za to kako je građanima. Ne djele oni sudbinu običnih ljudi niti djele njihove svakodnevne probleme. Lakše je manipulisati sa ljudima nego ponuditi kako će to oni podići standard i plate i odakle!
Skoro sam čitao tekst Mladena Bojanića iz URA-e o 20 ili 25, ne śećam se, godina vladavine Mila Đukanovića. Spreman sam da potpišem 80% tog teksta, naročito dio koji se odnosi na tehnologiju vladanja. Ono što je Bojanić zaboravio da napiše jeste da je tehnologija vladanja manje više svuda ista. Svaka vlast koristi državne resurse u manjoj ili većoj mjeri, u zavisnosti od duže ili kraće demokratske tradicije. A onda, i što neko duže vlada to je više izgrađena makijavelistička tehnologija vladanja. Takođe je Bojanić zaboravio da kaže da su se u drugim zemljama vlasti mijenjale, bez obzira što sve koriste istu tehnologiju vladanja. Ima li boljeg primjera od Srbije, đe se državni resursi zloupotrebljavaju ekstremno, zapošljavaju partijski pripadnici kako koja vlast dolazi ...
Zaboravio, jer bi onda došli do suštine, A suština je da niko pri zdravoj svijesti ne bi htio da ovakva-kakva-je opozicija u Crnoj Gori vrši vlast u njoj. Da ne govorimo o tome da se ne može u Crnoj Gori vladati, a smatrati drugu zemlju svojom matičnom državom, što je egzemplar u svijetu.
Politika i osjećaj krivice: „Čuvajte se onih koji žele da vam nametnu ośećaj krivice, jer oni žele samo moć nad vama“ – reći će Konfučije. Zato građani Crne Gore i Crnogorci - ne dozvolite da vas vrijeđaju da ste ulizice, poltroni plaćenici, ... samo zato što ste ubijeđeni da je najveća vrijednost Crne Gore njen spoljnopolitički kurs Crne Gore i da za to najveće zasluge ima Milo Đukanović. I to vas vrijeđaju oni koji su svi nekada bili bliski sa Đukanovićem i okoristili se od te bliskosti. Valjda otuda i ta i tolika mržnja prema Đukanoviću što misle da im pripada više. Žalosno je što je u Crnoj Gori stvorena takva klima da je svako čačkanje po njihovoj prošlosti i imovini „politički obračun“. Tako da ni crnogorski Đovani Falkone neće smjeti da se pozabavi tom gospodom kako ga ne bi optužili da je poltron i uvlakač i da je plaćenik Đukanovića.
U Crnoj Gori se zatvara tv Montena zbog desetak hiljada duga prema državi, a ne zatvara televizija koja duguje nekoliko stotina hiljada eura. I onda te kvalifikuju ostrašćeni mozgovi, izobličeni od mržnje, zato što se bez ikakvog ličnog interesa boriš za crnogorsku državu, što se boriš da gradovi u njoj ne izgledaju kao kasabe, da ljudi žive slobodno, da žive pristojno od svog rada, da se poštuju njihova prava, da se poštuju zakoni i da svako odgovara za njihovo kršenje, da ne zabadaju nos u tuđe živote ...
To su vrijednosti zapadne civilizacije i jedino mjesto na svijetu đe se poštuju jesu zemlje zapada. Možda će taj put sa ovom vlašću trajati duže nego da imamo sposobniju, pošteniju i odgovorniju vlast, ali je i to bolje nego stramputica koju nude DF, Milić i njihovi mentori. Da bude gore, ovi „građani“ što stvaraju zaglušujuću buku, koristeći ulične proteste i krizu koja je nastala poslije njih, bili svjesni ili ne, igraju po notama onih kojima su ciljevi potpuno suprotni od njihovih.
Neka se samo śete svi oni koji teatralno stavljaju ruku na srce dok se svira crnogorska himna kolika je zabrinutost bila korifeja najvećeg anticrnogorstva iz vrha SPC sredinom prošle godine kad je ugledao svjetlost dana Nacrt zakona o slobodi vjeroispovjesti. Do fizičkih obračuna njihovih poslušnika! Da li je potrebno da se objašnjava da je najveće zlo u CG poteklo od te družine? Ideologija svetosavlja je najzaslužnija što danas bar petina Crne Gore mrzi Crnu Goru i sve crnogorsko. Zar je potrebna velika sposobnost imaginacije da se zamisli što bi se desilo da je Crna Gora, poput Makedonije, izgrađivala svoje institucije na vrijeme? A taj Nacrt je bio na tragu da riješi ono što tada nije riješeno. Danas ta svetosavska gospoda, koja znaju da śede u tuđem, zadovoljno trljaju ruke zahvaljujući i onom djelu opozicije koji ne spada u njihove poštovaoce. Treba li neko da objašnjava vezu između svetosavskog primitivizma, išćerivanja đavola po Ostrogu i uživalaca lošeg heroina zaostalog iz vremena kralja Nikole, prije nego je shvatio da će mu taj loš heroin doći glave, i otpora zapadnim vrijednostima.
Kako je srušen kralj Nikola: Kad pominjemo kralja Nikolu, iako je utemeljio etničko srpstvo u Crnoj Gori, Srbi su vrlo dobro znali da im je on bio najveća prepreka za planove koje su imali. Ubijeđen sam da oni i danas bolje znaju ko im je najveća prepreka u namjeri da Crna Gora ima budućnost u onoj đeci iz osnovne škole u Nikšiću. Pa ja to stalno čujem u glavnom gradu Srbije i dnevno ośećam mržnju koju ovdašnji ljudi gaje prema crnogorskom premijeru. Ne pada mi na pamet da se ustručavam da to napišem da mi neka iracionalna svijest ne bi prišila idiotske epitete.
Skoro sam pisao jednu temu iz istorije sa početka XX stoljeća, pa mi se nameće poređenje sa nepodnošljivom prljavom propagandom prema kralju Nikoli, još od 1905. godine. Nazivan je svakakvim imenima, crtan u karikaturama kao svinja, optuživan da je zadužio Crnu Goru (iako se poslije pokazalo da su državni troškovi pokrivani iz poreza) i da taj novac troši na raskalašan život, da je izdajnik, da šuruje sa Austrijom... Kad je proglašen kraljem kampanja je dostigla vrhunac. Recimo, beogradske novine su tada pisale da proglašenje Crne Gore za kraljevinu "nije praznik crnogorskog naroda, već glorifikacija njegovih krvnika"! Podmetnut je falsifikovan ugovor sa Austrijom, koji je prevođen na strane jezike i dostavljan stranim vladama. Ugovor je sačinio Radovan Perović Tunguz i antidatirao ga sa 30. julom 1907. godine.
Zbog prljave propagande u crnogorskoj vojsci je došlo do demoralisanja i otkazivanja poslušnosti. Kralj Nikola je izgubio svaki ugled. Prljava kampanja protiv njega, u kojoj su masovno učestvovali Crnogorci, učinila je da su ga sile Atante optužile da je „predao Lovćen Austrijancima“, pa je to bio razlog lošeg odnosa velikih sila prema njemu i prema državi Crnoj Gori. Posljedica svega je da je Crna Gora nestala kao država. Kasno su se śetili Crnogorci kralja Nikole. Čikago tribjun je o tome pisao u septembru 1919. godine, pod naslovom “Zvanični izvještači donijeli užasne izvještaje u Pariz“: “Crnogorci su možda spremni na promjenu starog oblika svoje patrijarhalne vlade, ali trenutno svi Crnogorci žele povratak njihovog kralja, da bi ih spasio srpskog jarma."
Bojim se da i danas imamo tunguza koliko ti drago, pa i onih sa istim prezimenom. Vjerujem da ne bih bio poštovalac kralja Nikole u tim vremenima, ali sigurno ne bih bio ni među onima koji su se prljavštinama obračunavali sa njim, ne vodeći čak ni računa da je Crna Gora bila u ratu i da su tako državu stavili na kocku. Štoviše, koristili su rat da bi ga skinuli sa vlasti. Pa što košta da košta. Ne pada mi na pamet ni danas da učestvujem u ovdašnjim obračunama u kojima se ne biraju sredstva niti u njima ima trunke dostojanstva. Uzgred, ne znam čemu služe obračuni između Ranka Krivokapića i DPS-a i ko ima koristi od toga? Ranko, njegov SDP i DPS sigurno ne! Malo dostojanstva ljudi, do juče ste śeđeli zajedno i učinili dosta toga dobrog zajedno!
Skidanje klevete kao zahtjev EU: EU je tražila ukidanje klevete kao krivičnog djela u Crnoj Gori jer je smatrala da je manja šteta ako neko opanjkava vlast od opasnosti da se zatomi kritička riječ i time su se otvorile sve kanalizacione cijevi u Crnoj Gori. Bojim se da većina crnogorskih medija ne bi preživjeli u zemljama u kojima se poštuje ljudsko dostojanstvo zbog velikih odšteta za izgovorene laži. Iako smo stravično obmanjivani devedestih godina prošlog stoljeća najbijednijom propagandom, nijesmo ništa naučili.
I danas smo spremni da vjerujeme u svakakve gadosti ako su uperene protiv onih koje doživljavamo kao svoje protivnike. A to koliko smo sposobni za svakakve gadosti nadilazi granice zdravog razuma. Došli smo do toga da svaka riječ razuma, trezvenosti, analitičkog rasuđivanja bude dočekana uvredama patološke svijesti. Niko ne razmišlja o onome što mu se servira, već u startu traži potvrdu svojih stavova, koji su često lišeni elementarne edukovanosti i logičkog razmišljanja. I to malo intelektualne pameti koju imaju Crnogorci međusobno se nadmeće i nadgornjava, više ogovaranjem i ruženjem drugih nego svojim radom i sopstvenim dokazivanjem. Zaista ne znam kad će shvatiti ako ne sad da je Crnoj Gori potreban svaki gram pameti. Danas, kad je više nego nužno da bar jednom pretpostave državni interes svom sopstvenom.
(Autor je jedan od osnivača Crnogorskog pokreta)
