Piše: Protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, paroh podgorički
Moram da kažem da me pojava bjesomučne osobe koja ispušta krike kao sveštenika uopšte nije iznenadila, jer to zaista postoji i nekoliko puta sam lično bio svjedok takvim događajima u Ostrogu. On je u toku svog predavanja veoma precizno opisao istorijat tog događaja i tu se nema šta dodati. Međutim, te pojave se ne mogu površno interpretirati široj javnosti. Veoma je važno da se zna da tu nema, barem što se Crkve tiče, nikakvog senzacionalizma. Složiću se sa mnogima da takve scene uopšte nisu prijatne, čak ni nama sveštenicima, ali se ne mogu složiti sa ocjenom politikologa i sociologa religije Vladimira Bakrača da je riječ o vulgarizaciji događaja od strane monaha Arsenija. Onda bi neko, po Bakračevim aršinima, tako mogao da ocijeni i Sveto pismo, pa čak i da ga, poput Bakrača, krsti kao ,,sredstvo religiozne propagande“!?! U Svetom pismu Novog zavjeta, koje je za hrišćane knjiga života, opisani su mnogi primjeri kada je Hristos istjerivao demonske sile iz ljudi koji su ga srijetali. Najpoznatiji je, svakako, primjer kada je Hristos u zemlji gergesinskoj iz dva bjesomučnika od kojih niko ulicom nije mirno mogao proći, istjerao demone u krdo svinja. Hristos je svojim učenicima - apostolima, a preko njih i njihovim nasljednicima - episkopima dao duhovnu vlast da demone izgone iz đavoimanih osoba, da pomazuju uljem bolesnike i da ih iscjeljuju. Na preko 30 mjesta u Novom zavjetu su zabilježeni slični primjeri. Prilikom svete tajne krštenja, kojom čovjek postaje hrišćanin, pravoslavni sveštenik čita tri molitve zaprećivanja demonskim silama.
U trećoj molitvi se kaže: ,,Gospode Savaote, Bože Izrailjev, koji iscjeljuješ svaku bolest i svaku nemoć, pogledaj na slugu tvoga, ispitaj, pronađi i odagnaj od njega sva djelovanja đavola: zaprijeti nečistim duhovima i istjeraj ih, i očisti djela ruku svojih, i silnim dejstvom svojim satri Satanu pod noge njegove uskoro i daj mu pobjedu nad njim i nad nečistim dusima njegovim da bi se, dobivši milost od tebe, udostojio besmrtnih i nebesnih tajni tvojih i tebi slavu uzne Ocu i Sinu i Svetom Duhu sada i uvijek i u vjekove vjekova. Amin“. Po učenju svetih otaca Pravoslavne crkve, demonskim silama, silama ,,knjaza tame“, glavni je cilj da čovjeka uvjere u to da one ne postoje. Zašto? Zato što onda čovjek u drugome traži uzrok zla i zloga. Nije veliki Dostojevski uzalud pisao o ,,zlim dusima“. Dakle, nije pisao o nečemu što ne postoji. S druge strane, Bog je čovjeku dao slobodu da vjeruje ili da ne vjeruje, ali to podrazumijeva i odgovornost čovjeka za slobodan izbor.
Naravno, ni u Hristovo vrijeme, kao ni danas, đavoimanih osoba nije bilo na svakom koraku. Ali, osobe sa takvom mukom su postojale i tada, postoje i sada, i postojaće do skončanja svijeta, kako je rekao Hristos. Vjerujte da to nisu bajke i pričine priče. Mi kao sveštenici Crkve Hristove, kao i hrišćani uopšte, znamo da to postoji, ali, što je važnije, znamo kako se sa demonskim silama i iskušenjima treba boriti. To su ona sredstva koja nam je Hristos ostavio i koja su neizmijenjena do danas - post, molitva, vrlinski život, pokajanje i primanje svetog pričešća. Sveta tajna jeleosvećenja je jedna od sedam svetih tajni Crkve koja se obavezno služi na Veliku srijedu pred Vaskrs, a tokom godine prema potrebama bolesnika koji pate od tjelesnih i duševnih bolesti. Razumijem da nevjerujući ljudi, bilo da su ateisti, agnostici i slični, te pojave onostranog ne mogu da shvate. One se ne objašnjavaju razumom nego vjerom. I zato su vjerujućim ljudima te pojave jasne, a nevjerujućim nisu. I nikada im neće ni biti jasne upravo zbog slobode izbora koju Bog daruje svakom čovjeku u svakom vremenu. (Pobjeda)
