Mustafić je reagovao na Šabovićevu jučerašnju izjavu "da je on Bošnjak po rođenju, a Mustafić odlukom i procjenom da mu je to lakši put do vlasti".
Mustafić je istakao da nije htio polemiku, ali da je “Džavid, ničim izazvan, a vjerovatno po nalogu, posegao za uvredama i neistinama”.
- Razumijem provalu buke i bijesa i pokušaj da neurotičnim "režanjem" nadvise “zasluge” i "činjenice" koje sam mu nabroja- od njegovih glasanja, pa do istorijskih veza sa platnim spiskovima Pavla Đurišića. Činjenice su neumoljive, znaju se i pamte. Ali, Džavid ništa nije demantovao. Ponovicu mu - zajedno smo 22. marta 2003. godine potpisali vraćanje istorijskog imena Bošnjak. Tada smo, prvi put, na popisu, mogli tako da se iskažemo. Rođenjem smo, Džavide prije svega ljudi, i to Božjom voljom. Oblikuje nas i vaspitava porodica i socijalno okruženje. Sami iskazujemo pripadnost određenom narodu, jer se nacija ne dokazuje - nego iskazuje – navodi se u reagovanju Mustafića.
On ističe da se “zbog svojih 18 godina u vlasti Džavid, iako se hrabri po Plavu, ne može se izuzeti od odgovornosti”.
- I neka za “Limenku” i milione (ali ne samo za to) ne pita Bošnjačku stranku, nego svoje partijske drugove iz SDP-a. Sticajem okolnosti, a i njihovim afinitetom policija i pendrek su, svih tih godina, bili dio njihove kvote i u njihovom resoru. Naravno, u Vladinim aranžmanima, nakon sto bi, sa kojim postotkom, dali doprinos izbornoj listi Evropska Crna Gora Milo Đukanović. Oko privilegija neću. Svi smo prolazni, a naše funkcije posebno. Za razliku od Džavida i njegovih mentora, moj trenutni posao i funkcija nijesu mi profesija. Nekima je sve zavisilo od toga koliko će uzeti od Đukanovića, koji ih je 16 godina uvodio u Parlament. No, najvažnije je ostati čovjek. I uraditi što je do nas da pomognemo drugim ljudima, bez razlike odakle su. Kako u Plavu, tako u Baru ili bilo gdje u našoj Crnoj Gori. Neko drugi će, a ne mi vrednovati naša djela i naše namjere – stoji u reagovanju Mustafića koji poručuje da “na kraju, bez namjere da dalje odgovaram na neistine i podmetanja, onoga koji se poziva na vjeru, podsjetiću na jedan hadis "Najbolji je onaj musliman od čije su ruke i jezika sačuvani drugi ljudi”.
