“Razumljivo da i Bar i Plav, poznaju i Sulja i Džavida, kao i njihove očeve i djedove i dobro se zna kada i gdje je ko bio, i na čijoj strani. Podrška glasača, dakako, nije uvijek odraz kvaliteta nečijeg programa, ali sigurno da Suljo i BS kojoj pripada- u Baru, ima više bošnjačkih glasova nego Džavid i njegova u Plavu. Za razliku od Džavida koji se zaklanja iza tuđih leđa, mi u BS svaki put, sami smo i izmjereni. Svakako da su osamnaest godina u vlasti Džavida uljuljkale, pa zadrijema i zaboravi činjenice.Da nije tako, sjetio bi se: da smo istoga dana, 22. marta 2003., potpisali vraćanje imena Bošnjak, daleko prije formiranja Bošnjačke stranke. S jednom malom razlikom, sto je Džavid kao dobar đak , ne trepćući, mjesecima, prije i nakon toga, slušao Suljova predavanja o kulturnom identitetu Bošnjaka”, navodi se u reagovanju Mustafića na izjavu poslanika Džavida Šabovića (SDP).
Mustafić je, kako je naveo, saglasan da su kafanske priče bliže i bolje poznate- Džavidu. “Šaptačke trojke i sms-ovi, sve su to nezabilazni činioci njegovog političkog habitusa. Na njima je gradio političku karijeru, koja se bliži neslavnom kraju. Međutim, ja kao ozbiljan čovjek, govorim javno, tračarenja i podmetanja smatram manirom niske svijesti, a i kao vjernik, prezirem ogovaranje, stoga neću o onome šta o Džavidu govore njegovi najbliži- u Plavu i u partiji. Koliko je ko važan u narodu, najbolje znaju građani- Sulju za razliku od Džavida i njegovog mentora, politika nije jedina profesija. Razumijem da Džavid "reži" zbog gubitka privilegija, a sta će kad se navikao na njih. Mislio je da će vječito sa četiri posto glasova imati dvadeset posto privilegija u državi. Naravno, po pravilu, zaklanjajući se iza “Evropske Crne Gore-Mila Đukanovića”- tako se zvala lista na kojoj je Džavid i njegova grupacija, kao dodatak, mjerila svoju težinu. Uživao je, zaista, i on i njemu najbliži- junačeći se u Plavu, a pažljivo slušajući i klimajući u Podgorici, a sve zbog obilatih beneficija. O tome kako su štitili prava manjina govore procenti manjinskih predstavnika u institucijama gdje su se Džavid i njegovo društvo pitali. Pamtimo i Džavidovo glasanje kada je trebalo ostvariti afirmativnu akciju i druga ustavna manjinska prava ili kada je trebalo Medresu uvesti u obrazovni sistem. To ga nije zanimalo”, istakao je Mustafić.
Kako je dodao, Bošnjaci mogu zahvaliti Džavidovoj partiji na zaslugama za državne simbole.
“Da nije bilo SDP-a, ne bi tako sjajno blještali kraljevska kruna i krstovi na grbu građanske, multietnicke i multivjerske Crne Gore. To je zbilja velika zasluga Džavida i njegovih saboraca. Pamte to Bošnjaci. O Džavidovoj političkoj dosljednosti suvišno je trošiti riječi- kad je nestalo nezarađenih privilegija od DPS-a, stigao je Džavid i do Andrije Mandića. Upućeni Plavljani kažu: ništa novo za Džavida- istorija se ponavlja. Neke njemu bliske imao je i na platnom spisku kod majora Pavla Đurišića. Ali da se vratimo na temu. Koliko je Džavid značajan najbolje govori da ga je, ne jednom, demantovala vlastita partija. A onda su ga, shvatajući pogubnost njegovih ideja, jedan za drugim, napuštali čak i oni sa kojima je gradio SDP. Sada kada je ostao sam sa svojim mentorima, udvara se Demokratskom frontu. I ako se sažale i prigrle ga, sigurno je, neće im mnogo pomoći. Nema koga da povede, jer ni Bošnjaci ni drugi neće sa njim. Dovoljno znaju, pa im Džavidov nauk nije potreban”, zaključio je Mustafić.
