Ono što je naročito bitno u vezi sa ovom odlukom nije to što je Crna Gora prva zemlja koja je pozvana da se pridruži Alijansi od samita u Bukureštu održanog 28. aprila 2008. godine, već činjenica da je to prva zemlja koja će postati članica NATO-a a bila je meta vojnih operacija devedesetih godina prošlog vijeka za vrijeme krvavog raspada bivše Jugoslavije.
Jedan od glavnih uslova za ulazak u Alijansu, pored političkih i vojnih reformi, jeste dovoljna podrška javnosti. NATO-u je, kao skupu demokratija čije se vlade biraju na izborima, potrebna podrška javnosti prilikom donošenja važnih odluka. Stoga je važno da zemlje koje se pridružuju Alijansi pokažu da postoji visok i stabilan nivi podrške za članstvo.
U otvorenom pismu objavljenom u crnogoskim medijima, dan nakon slanja pozivnice, generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg naveo je koje su to reforme neophodne za uspješano okončanje pristupnih pregovora – jačanje vladavine prava i borba protiv korupcije, kao i potreba da se poveća podrška za članstvo zemlje u NATO.
To je ono na čemu Crna Gora treba da poradi. U septembru 2014. godine, NVO CEDEM sproveo je istraživanje javnog mnjenja kako bi izmjerio nivo podrške javnosti NATO članstvu: samo 35% građana je podržavalo NATO integracije, dok je 45% bilo protiv. U novembru 2015. godine, broj NATO pristalica povećan je na 35.5% , a 36.2% je bilo protiv članstva. Prema najnovijem istraživanju koje je DAMAR sproveo u januaru 2016. godine, 44.9% građana je bilo za članstvo u NATO, a 38.9% protiv. Ovo povećanje podrške može biti rezultat intenzivne kampanje koju je vodila Vlada Crne Gore, kao i pozitivnih vijesti o dobijanju pozivnice.
Ove cifre su značajne jer daju uvid u teškoće i osjetljivosti sa kojima se zemlja suočava kada je u pitanju pristupanje najvećoj političko-vojnoj organizaciji. Pogrešne percepcije i slabo poznavanje uloge NATO-a doprinose takvim stavovima građana.
Na počertku procesa pristupanja Alijansi, javnost u mnogim zemljama koje su prethodno bile kandidati bila je skeptična. U vijeme pristupanje Slovenije i Hrvatske 2004, odnosno 2010. godine samo neznatna većina građana je podržavala članstvo, uprkos činjenici da su obje vlade vodile prilično intenzivnu kampanju kako bi povećale svijest građana o koristima od NATO članstva.
Osim uobičajenih pogrešnih predstava koje građani imaju o NATO-u, kao što je gubitak suveteniteta, vojne baze, mete za napade terorista, itd, za lošu percepciju NATO-a u slučaju Crne Gore krive su neke istorijske činjenice. Naime, Crna Gora je, kao dio SR Jugoslavije, bila meta vazdušnih napada u martu 1999. godine, koji su bili usmjereni protiv režima tadašnjeg predsjednika Miloševića. Iako su štete i broj žrtava u Crnoj Gori bili umnogome manji nego u Srbiji, ipak je šest civila, uključujući troje djece, ubijeno u napadima u selu Murino 30. aprila 1999. Nije lako zaboraviti prošlost.
Još jedan akter u debati o proširenju NATO-a je Rusija i njeno protivljenje proširenju Alijanse, koje je još više naraslo nakon aneksije Krima 2014. godine. Uloga Rusije i njena propaganda na Zapadnom Balkanu očituje se kroz direktnu i indirektnu podršku lokalnim medijima, političkim partijama i nevladinim ogranizacijama koje su protiv NATO, kao i kroz Srpsku pravoslavnu crkvu. U Crnoj Gori se oko 29% stanovništva izjašnjavaju kao Srbi. Ruski narativ se tako fokusira na naglašavanje slovenskog i pravoslavnog bratstva i na viktimizaciju pravoslavnog stanovništva od strane Zapada.
Rusija je pojačala napore kako bi uzdrmala buduće članstvo Crne Gore u NATO. Ruska Duma je već 20. novembra 2015. usvojila odluku kojom se snažno protivi članstvu Crne Gore. Kao odgovor na NATO pozivnicu od 2. decembra, Moskva je u nekoliko navrata slala poruke Crnoj Gori i NATO-u: portparol predsjednika Putina Dmitri Peskov rekao je da će Rusija za uzvrat možda uvesti neke mjere protiv Crne Gore, a portparolka Ministratva vanjskih poslova Marija Zaharova upozorila je da će pozivnica samo dodatno zakomplikovati odnose između Rusije i NATO.
Iz tog razloga je javna diplomatija koju sprovode NATO i njegovi saveznici u Crnoj Gori od ogromnog značaja u ovoj široj geo-političkoj igri u kojoj Rusija želi da spriječi svako dalje širenje NATO-a na Zapadni Balkan. Dok crnogorska Vlada snosi glavnu odgovornost oko infiormisanja svojih građana o koristima od članstva u Alijansi, ostali partneri predano rade kako bi pomogi te Vladine napore.
Odjeljenje za javnu diplomatiju NATO sprovodi aktivnosti kako bi podržali pristupanje Crne Gore. Te aktivnosti uključuju posjete ključnih društvenih aktera, parlamentaraca i akademskih radnika sjedištu NATO-a u Briselu kako bi iz prve ruke stekli uvid u funkcionisanje Alijanse. Kancelarija za štampu i medije NATO omogućava prisustvo crnogorskih novinara važnim NATO događajima. Lokalnim medijima se dodjeljuju grantovi za pomaganje obrazovnih projekata i važnih javnih debata o ključnim aspektima NATO-a i članstva u toj organizaciji, na kojima zvaničnici NATO govore građanima o koristima ali i odgovornostima koje zemlje članice imaju.
NATO je pomogao svojih 12 najnovijih saveznika u pripremanju njihovih građana za članstvo kroz snažan program javne diplomatije. To će nastaviti da radi i u Crnoj Gori sve do kraja procesa pristupanja kada Crna Gora treba da postane 29. članica sa solidom podrškom javnosti za članstvo u Alijansi.
