Fali mi riječi da objasnim kako se osjećam kad se vraćam s posla u roditeljski dom, a ne znam koga ću od familije zateći i u kakvom stanju. Tako je 35-godišnja Jelena počela ispovijest o životu sa bratom narkomanom i situaciji s kojom se bori posljednjih deceniju i po, a ne sluti joj rasplet. Ili makar ne onaj pozitivni.
- Dala bih bratu dio svog života, da mu ikako mogu pomoći. I sigurna sam da bi isto uradili i otac i majka i stariji brat. I znam da, kada je ,,čist“ nema boljeg stvorenja na svijetu. Melemna je duša. Problem je jedino što je rijetko kad ,,čist“ i što se život cijele porodice pretvorio u pakao – s uzdahom govori Jelena. Suočavanje Sunovrat nekada ugledne, dobrostojeće podgoričke familije počeo je prije 15 godina.
Otac i majka provodili su dosta vremena na poslu, Jelena i stariji brat bili su primjerna djeca, a najmlađi, Jovan, uvijek nasmijan, bio je miljenik ne samo porodice, nego cijelog naselja.
- Ne umijem se sjetiti ni kako je ni kad je sve počelo i đe smo pogriješili. Čini mi se da je vaspitavan kao i nas dvoje starijih. Ili smo mi htjeli da se njegova i naša muka događaju nekome drugome?! Jednog ljeta primijetila sam da se moj brat promijenio, da se nekako čudno ponaša, da je smršao, da mu je pogled drugačiji. Preživjela sam šok kad sam ga prvi put vidjela vezanog, jer su ga otac i stariji brat samo tako mogli savladati. Majka je plakala i vri- štala, ja sam pobjegla u sobu i nijesam izašla 24 sata – vraća Jelena film na dane suočavanja sa teškom dijagnozom u porodici.
Nakon svega kaže da ne zna kako su svi u familiji ostali u svijesti nakon svega što su preživjeli.
To nije ni patetična priča, ni borba, ni agonija, ni stalni stres - nego sve to, pa na kvadrat. Svi su tonuli dublje u propast sa svakom Jovanovom novom dozom.
Opširnije u Pobjedi...
