Piše: Mihailo TERZIĆ
Prvi je aktuelni – građanski, u smjeru savremenih civilizacijskih tokova, za dugoročno stvaranje stabilnog bezbijednosno- političkog ambijenta u kome će crnogorska država biti sigurna i suverena u mjeri kolektivne bezbijednosti ostalih savremenih država Evrope.
„Nijedna država nije dužna da prizna neki drugi viši zakon od sopstvene bezbijednosti“ kao da su citiranu Spinozinu misao uvažavale dosadašnje elite političara koje su posljednjih decenija trasirale viziju i strategiju razvoja Crne Gore. Naravno, u pomoć im je bila „učiteljica života“ istorija države, pogotovu dogođaji zadavljujućih bratskih zagrljaja početkom dvadesetog vijeka.
Nije bilo lako, i još uvijek nije,osloboditi kolektivnu građansku svijest u Crnoj Gori od stereotipa i atavizama koje je, vijekovima organizovano i stalno, nametala velikodržavna anticrnogorska propagnada sa centrima moći van Crne Gore. Generacijama Crnogoraca je, u procesu primarne i sekundarne socijalizacije,usiljavan sistem tuđih duhovnih i kulturnih vrijednosti, koje nijesu bile ukorijenjenje u hiljadugodišnjoj tradiciji trajanja Crne Gore.U tom procesu su, potpuno ili djelimično, činjenične istine o crnogorskim entitetskim vrijednostima zemjenjivane prilagođenim lažima,dok su stvarne istine o crnogorskom entitetu oklevetavane kao laž. „Proizvođači““ crnogorske kolektivne svijeti donosili su tuđe recepte kojima su,na crnogorsko biće, autoritativno kalemili falsifikate umjesto originala, razarajući identitetsku kolektivnu svijest Crnogoraca, koja nikada nije, u potpunosti, bila u skladu sa stvarnim svijetom i istinskim interesima Crne Gore.
Istorijski uspjesi vladajuće elite: Nesumnjive istorijske uspjehe, valadajuće političke elite, na nivou globalne vizije i strategije pozicionairanja Crne Gore u civilizacijskom savremenom svijetu, nijesu aktivno podsticali intelektualni entitetski jezgrovni centari, kako bi mobilisali i motivisali koletivnu svijet građana da potpunije prihvatili nove trendove kao, optimelne za razvoj naše države. Česta identitetska tumaranja, tamo-amo, dovodila su do sterilnosti i zbunjenosti intelektualne svijeti i do rasipanja kolektivne energije građana u Crnoj Gori, koja je mogla biti efikasnije iskorištena u podizanju metrijalne baze društva.
Obrazovni,kulturni,duhovni i informativni subsistemi Države nijesu bili u imunizarujućoj funkciji globalnog crnogorskog društva za potporu odlučnoj državotvornoj viziji novog puta razvoja Crne Gore. Zbog toga dio građana u Crne Gore još uvijek robuje podsvijesnim, emotivnim i iracionalnim stereotipima tipa; „bratskog“,“dva oka u glavi“,“majka Rusija““srpsko ime srpski rod“itd. Ti stereotipi kod pojedinaca preuzimaju ulogu istine i djeluju kao mentalni okovi koji sprečavaju oslabađenje pojedinačne i kolektivne svijesti građana Crne Gore. Takve zablude ne gaji nijedan narod Evrope i ne toleriše nijedan sistem, kao što to čini crnogorski. Niko „privatne poroke ne pretvara u javne vrline“ niti je spreman da iz emotivnih razloga gladuje i radi u korist svoje štete, kao Crnogorci.
Mlađe generacije shvataju realnost svijeta: Na sreću, mlade generacije u Crnoj Gori, koje su izbjegle ideološke inkubatore politike Velikog Zla Velje- Srba, shvaćaju realnost svijeta, uspješno kombinuju moralne vrijednosti autentičnog crnogorstva, sa savremenim vrijednostima i novim civilizacijskim dostignućima.Njima je mnogo jasnija poruka Adama Smita:“Mi ne očekujemo ručak od naklonosti mesara, pivara ili pekara, već od čuvanja njihovog vlastitog interesa. Mi se ne obraćamo njihovoj čovječnosti već njihovoj sebičnosti, i ne govorimo im nikad o svojim potrebama već o njihovim koristima“,nego što je bila generacijama prije njih. Poštovanje naslijeđenih etičkih vrijednosti Crnogoraca i racionalno sagledavanje stvarnosti, je dobitna dugoročna kombinacija i za državotvorni identitet CG u svaremnim globalnim tokovima novih vrijednosti.
Etika utiče na ponašanje pojedinca, ali politika određuje šta i kako treba da radi Vlada države, i kako treba da se kontroliše. No i elitu države čine pojedinci koji treba da poštuju pravila etike. I oni moraju ličnim primjerom uticati na patriotsku solidarnost građana, time što im za lojalnost obezbjeđuju bezbjedan i kavlitetan svakodnevni lični i porodični život. Patriotizam nije jednosmjerna aktivnost građana prema vladajućoj eliti, nego i obratno,elita je odgovorna za stabilan život građana.Naravno, treba računati; da građani,po pravilu,proglašavaju velikim ono što nije ostvareno makar bilo i neznatno,a čini im se neznatno ono što je ostvareno, makar ono bilo i veoma veliko.To je poznato ponašanje iz psihologije masa.
Frontova tiha kontrarevolucuija: Drugi politiki trend u Crnoj Gori nije alternativa prvom , on je njegova potpuna negacija. Sa aspekta savremenog demokratskog pluralizma politička grupacija oko Demokratskog fronta je bliža varijanti tihe kontrarevolucije, nego demokatskoj opciji iznalaženja boljeg puta istom cilju.Oni,zapravo, i nijesu nova pojava na političkoj sceni, već nastavak prepoznatljive politike, čiji su interesni centri van države. Akteri te politike su odavno ukrcani u pogrešan politički „voz“, pa im je i svaka stanica pogrešna. Oni su sljedbenici koncepta virtuelne ideološke matrice etničkog prostora „nebeskog naroda“, specijalizovani da populističkom manipulacijom negiraju činjenice i da istinu zamijene falsifikatima,poluistinama i neistinama.Ti čuvari retrogradne i destruktivne politike bili su aktivni sve vrijeme, u postjugoslovenskom periodu,ali su čekali povoljan trenutak da sopstvenu destruktivnost invenstiraju u budućnost države.
Poziv u NATO savez, natjerao je „spavače“ da izađu iz pacovskih kanala i da pokažu pravo lice. Najnovija politička dogođanja potvrđuju da ta ideologija nije arhivirana i da su njeni tvorci ponovo pripravni da postanu novi „dželati“ samostalne i nezavisne Crne Gore.
Oni su u političkim liderima DF našli vjerne političke „šegrte“ koji su gotovi da za svoje gazde obavljaju prljave poslove sa ciljem da zaustave Crne Gore na emancipatorskom putu u savremen, građanski i slobodan svijet i da je vrate u provincijalne i palanačke okvire podaništva.
Dželatovi šegrti: „Dželatovi šegrti“ predvode mali deo zavedenog i još identitetski neoslobođenog dijela građana, njima manipulišu i trguju, u korist velikih apanaža koje lično dobijaju od političkih mentora. Te političke strukture u Crnoj Gori predstavljaju jezgrovno infektivno žarište koje potencijalno može da generiše u makrosocijalno zlo u crnogorskom društvu.Centri moći, van države, koji upravljaju anticrnogorskim političkim incidentima u CG, crnogorskoj javnosti pokazuju ljepši deo Janusovog lica, navodnu bratsku brigu za spas srpske Crne Gore i pravoslavlja, a prikrivaju ružniji obraz koji skriva istinu, da se radi o davnim Projektima Velikog Zla za nestanak slobodne i samostalne države i geostrategijskom interesu velike sile da sačuva posljednji moguć prostor za kontrolu sredozemlja.
U te rabote, stratezi anticrnogorske opcije,sa „dželatovim šegrtima“ iz DF, maksimalno angažuju SPC koja se trudi da ideološko-političkoj manipulaci građana Crne Gore doda i duhovno disciplinovanje- nametanjem Svetosavske velikosrpske varijante pravoslavlja.To su prepoznatljivi Hristovi fariseji u liku Amfilohija, koji su spremni da svakom neprijatelju samostalne i nezavisne države daju Blagoslov i da im oproste sva nepočinstva koja su radili ili budu radili da disciplinuju Crnu Goru po mjeri njenih „Dželata“.
Između ove dvije, međusobno isključujuće dominantne političke krajnosti, na političkom crnogorskom prostoru djeluje desetine stranaka sa varijantama koje gravitiraju jednoj ili drugoj krajnosti. Možda bi SNP ili Demos mogli bi postati predvodnici mnoštva malih partija, kojima je ponekad važnije političko uhljebljenje nego programski cilj stranke,ukoliko bi se dogovorili šta žele i kako žele i ukoliko bi građani prepoznali njihov stručni i moralni potencijal?
Zasjeda malih partija: I u ovoj grupi su prepoznatljive patriotske stranke koje mobilišu manjnsku nacionalnu populaciju u Crnoj Gori, koje su objektivno zainteresovane za građansku evropsku opciju razvoja Crne Gore u kojoj će biti bezbjedna njihova identitetska posebnost i sačuvan međuetički i međuvjerski sklad.
Većina malih partija je u stalnoj „zasjedi“ i na preži očekuju politički rasplet na globalnom nivou, kako bi se politički pozicionirali da postanu politički „jezičak“ i za sebe pridobiju političku ulogu, veću od realne. Zbog toga je, u tom političkom „buvljaku“ je neprestalno prisutna politička udvaračka mimikrija prema dominantnim opcijama, kao znak da su spremni da pripomognu u stvaranju političke većine u Parlamentu.
Globalno gledano, za aktuelnu politiku scenu je karakteristično da ne postoji nijedna parlamentarna stranka koja ima pridjev „crnogorska“, izuzetak je onomad formirana stranka, Crnogorska demokratska unija, koja je za sada van Parlamenta. To čini Crnu Goru jedinstvenom, od svih država nastalih na bivšem jugoslovenskom prostoru. To da ne postoji stranka noseće nacije crnogorske države ne mora da bude indikator slabosti crnogorskog nacionalnog identiteta, već politička „velikodušnost“ da se dominantna nacija poistevećuje sa građanskim patriotskim korpusom građana u Crnoj Gori. Pri tome, građansko patriotko poistovećivanje sa crnogorskom državom i orejntacija prema globalnim savremnim integracijama Evrope, ne potire autonomiju nacionalno- identitetskih vrijednosti, naprotiv, ona je predpostavlja.
Čini se, da se aktuelna crnogorska politička nomenklatura predugo bavi globalnim ciljevima Crne Gore, koji su neosporno veoma značajni i primarni,ali se ne smiju zaboraviti ni svakodnevni ekonomski,kulturni i duhovni problemi građana,koji u određenoj političkoj dinamici odnosa mogu postati dominantna destruktivna politička i materijalna snaga.Građanima CG nijesu više ostale godine za bacanje i čekanje,oni hoće bolji život- sad i danas.U situaciji vidljive podjele crnogorskog društva, na tajkune i siromašne, za crnogorske građane koji žive kvalitetom života nedostojnim čovjeka 21. vijeka, političke opcije i stranke postaju nebitene, gladni se ne hrane, ni jeftinim rijalitijima, ni globalističkim obećanjima.
