Osjećala sam da se svijet ruši – priča za Pobjedu devetnaestogodišnja Bojana Krstović, koja je pobijedila ovu opaku bolest. Kaže da nikada neće zaboraviti dan kada je sa roditeljima pošla u beogradski Institut za majku i dete. U toj ustanovi, sjeća se, vidjela je samo tmurne boje. Tada još nije znala istinu, ali kao da je predosjećala.
- Prolazeći kroz ogromnu otvorenu kapiju osjetila sam kao da mi govori da je samo mene čekala sve vrijeme. Okrenula sam glavu prema majci, a ona kao da je neka jaka sila sprečavala da uđe. Njeni koraci bili su teži od planine, a izraz lica kao da ne postoji. Kada sam stigla na odjeljenje, imala sam osjećaj kao i da se vazduh naplaćuje. Nešto me steglo u grudima, suze su same krenule - kaže Bojana.
Trenutak istine
Iako su u početku roditelji od nje krili istinu, odlučili su da joj je saopšte nakon dolaska u Beograd.
Sve su joj objasnili, međutim ona nije mogla da se pomiri sa tim da ima tumor na mozgu.
- Odustala sam od života. Prepustila sam se da me taj rak savlada. Na sreću, period moje predaje kratko je trajao. Odlučila sam da se borim sa kancerom i da ja njega savladam, a ne on mene. Od prejakih hemoterapija opala mi je kosa. Nije mi to predstavljalo veliki problem, jer mi je život bio slađi i miliji od te kose. U teškoj borbi mnogo mi je značila podrška porodice, pogotovo majke koja je bila uz mene sve vrijeme i prolazila kroz istu bol kao i ja. Mislim da je njoj bilo čak i teže. Gledala je svoje dijete kako bukvalno umire, a ne može mu pomoći - prisjeća se Bojana.
Od njenog liječenja prošlo je šest godina i sada Bojana, u Udruženju ,,Feniks Crna Gora“, pomaže drugim ljudima da se izbore sa malignitetom i da postanu borci u bici protiv ove opake bolesti. (Opširnije čitajte u današnjoj Pobjedi)
