Društvo

Zabrinjavajući podaci u Mojkovcu: Pobjegle nevjeste, stigla ,,bijela kuga“

Mojkovačka opština godinama se suočava sa smanjenjem broja stanovnika, ali ne samo zbog stalnog iseljavanja, kako to često tvrde lokalni zvaničnici. Grad ima ozbiljniji problem –već duže, naime, boluje od ,,bijele kuge“, a lijek se i ne nazire.
Zabrinjavajući podaci u Mojkovcu: Pobjegle nevjeste, stigla ,,bijela kuga“
Portal AnalitikaIzvor

 Duplo više Mojkovčana je prošle godine sahranjeno nego što je rođeno. Kapela je bila, kao nikada ranije, prometnija od porodilišta. Samo iz gradske kapele, minule godine Mojkovčani su na onaj svijet ispratili 85 sugrađana, saopštili su iz Komunalnog preduzeća „Gradac“, koje gazduje tim objektom. Iz seoskih kapela, na posljednje putovanje krenulo je, kako se procjenjuje, još pedesetak Mojkovčana.

Na drugoj strani, prema podacima lokalne uprave, na svijet je došlo samo 65 beba, jedva dva buduća odjeljenja, za tri nekada prepune osnovne škole, i to ako svi, što je skoro nemoguće, ostanu u Mojkovcu. Da je riječ o zabrinjavajućem trendu pokazuje podatak Monstata za 2013. godinu, kada je rođeno 76 beba, a umrlo čak 113 osoba. Umirati se, naravno, mora, i tu se ništa ne može, ali je rađanje, ipak, u rukama Mojkovčana i tu bi se nešto moralo uraditi, naročito kad su brakovi u pitanju. Mojkovac bi, sigurno, bio prepun djece kada bi se oženila barem polovina od blizu 1.600 neženja, koliko ih ima mojkovačka opština sa, zvanično, 8.066 stanovnika.

Mojkovčani, međutim, prilično uporno i uspješno izbjegavaju „ludi kamen“. Ne može im se baš ni zamjeriti, uzme li se u obzir da je zaposlenje u Mojkovcu skoro ravno premiji na lutriji. Uslovi za zasnivanje porodice su, samim tim, na poprilično tankim i nesigurnim nogama. Berba pečurki i jagoda za mnoge je borba za opstanak, a sa tim se ne prosi djevojka. Nerazvijenost i veliko siromaštvo, jednostavno, uzimaju danak. Svima je jasno da su to i ključni razlozi iseljavanja iz Mojkovca, pa i dominacije kapele u odnosu na porodilište. U lokalnoj upravi, naravno, znaju u kom grmu čuči zec, ali još nijesu uspjeli ni da ga istjeraju na čistinu, a ne ulove. Čine, doduše, sve što mogu i umiju. Otvorena je biznis zona, sa uslovima za poslovanje kakve bi svaki investitor poželio. U svijet se godinama šalju slike i priče o izuzetnim turističkim i poljoprivrednim potencijalima, ali ne vrijedi. Sve to kao da one sa parama baš ni malo ne dotiče. U gradu na Tari, na raskrsnici svih sjevernih puteva, naslonjenom na dva nacionalna parka, još ni traga od investitora. Stigla je jedino ,,bijela kuga“...

Pobjeda

Portal Analitika