Ovako je tekao razgovor između njegovog agenta Tulija Tintija, njega lično i katarske strane. Pirlo je u prvom licu.
"Andrea, žele te oni iz Katara".
Kada mi telefonira moj agent Tulio Tinti, on ne pozdravlja, odmah ide 'u glavu'. U samu srž.
"Oprosti, šta?"
"Ideš da igraš u Katar"
"Ti si lud. Ni u snu."
"I Guardiola je igrao tamo"
"Bio je na zalasku karijere"
"U redu, ali po bontonu bi se trebao barem sastati sa njima"
"OK, kada stižu?"
"Već su ovdje. Stavi kravatu i uskoro dolazim po tebe."...
Čekali su me u "Principe di Savoia", luksuznom hotelu. Bili su rezervisali ogromni apartman. Bio je tu vlasnik kluba, nekoliko ljudi iz uprave i veliki broj advokata.
"Ciao, ugovor je spreman."
"Dobar dan i vama, drago mi je da smo se upoznali..."
"Naš dres će ti odlično stajati."
"Ja sam Andrea Pirlo, drago mi je..."
"Ne moraš odmah da odlučiš, imaš nekoliko minuta da razmisliš"
"Andrea, koliko djece imaš?"
"Dvoje"
"Imamo odličnu školu na engleskom jeziku u Kataru"
"Meni je ipak draže čuti ih kada pričaju talijanski"
"Onda ćemo napraviti novu školu i dovesti samo Talijane za profesore."
Ljubitelj si vožnje?
"Da"
"Bilo bi nam drago ako bi prihvatio nekoliko Ferrarija na poklon"
"Nekoliko?"
"A ako ti nedostaje Italija imaćeš uvijek na raspolaganju privatni avion."
"Ali..."
"Ugovor je spreman. Radi se o četvorogodišnjem ugovoru."
"Hvala ali..."
"40 miliona dolara."
U tom trenutku Tulijeve oči su zasijale...
"Znaš, 40 miliona za četiri godine, ne po sezoni. Ne možemo pretjerivati, kriza je."
"Ehh...razumijem"
"Ali ako ti 10 miliona godišnje nije dovoljno možemo pričati."
Čak da sam zatražio i navodnjavanje pustinje vjerovatno bi pristali. Ali prije nego što sam počeo da se dvoumim odlučio sam prekinuti sve to.
"Hvala u svakom slučaju, ali ne mogu. U slučaju da promijenim mišljenje javiću se kroz koju godinu."
"11 miliona?"
"Tulio, idemo."
"12 miliona"
"Tulio..."
"13..."
Doslovce sam uzeo za ruku svog agenta, još uvijek zbunjenog, i pobjegli smo zajedno, završio je Pirlo.
A magija je i dalje u SAD-u...
(Sportske novosti)
