Piše: prof. dr Milenko PEROVIĆ
Kako se u političkoj teoriji definiše politička korupcija? Ona je zloupotreba javnog političkog položaja, odnosno, dužnosti radi sticanja privatne koristi ili koristi trećih osoba.Politička korupcija ima tri elementa: javno ovlašćenje, zloupotrebu javnog ovlašćenja i korist ostvarena zloupotrebom. Ona implicira nesavjesnost postupanja političkim djelatnika i političkih grupa koji rade u svom interesu, a na štetu interesa birača, tj. građana.U načelu, u demokratskim državama osnovni način kažnjavanja izabranih predstavnika zbog korupcije je uklanjanje s vlasti na sljedećim izborima. Birači sami u krajnjoj liniji odgovaraju za čestitost onih koje su izabrali na političke položaje.
Među teoretičarima politike postoje velike razlike u pogledu svega onoga što može podvesti pod pojam političke korupcije. Većina njih smatra da nje ima kad se radi o namjernom kršenju principa nepristrasnosti pri odlučivanju, da bi se stekla neka korist. Svrha političke korupcije je zloupotreba društveno povjerene vlasti radi privatnih ili grupnih svrha u cilju uvećavanja moći i bogatstva (napr. nepotizam, klijentelizam, brojni oblici lobizma itd.). Teoretičari politike se slažu da u klasične oblike političke korupcije spadaju: svjesno pripremanje i izglasavanje naopakih društveno štetnih zakona i podzakonskih akata, kao i zakona s puno "pravnih praznina", donošenje zakonskih rješenja koja su teško primjenjiva, donošenje zakona s namjerom da se potkopavaju državne finansije ili druge funkcije države, izbjegavanje poreza, netransparentno vođenja prihoda i rashoda političkih stranaka te akumuliranje sredstava u „crnim fondovima“ itd.
Kao na dlanu, u potonje dvije godine u Parlamentu Crne Gore moglo se viđeti kako funkcioniše politička korupcija! Poslanici jedne od članica vladajuće koalicije, zajedno s opozicionim poslanicima, stvarali su ad hoc parlamentarnu većinu. Njome su izglasali nekoliko neustavnih zakona, kao i jedan zakon koji ozbiljno ugrožava stabilnost državnih finansija na duge staze.
Da li se političkom korupcijom može smatrati parlamentarno pregrupisavanje poslanika ili poslaničkih klubova u cilju stvaranja izmijenjene parlamentarne većine? U zapadnoj političkoj teoriji i praksi to se niđe ne smatra političkom korupcijom, nego dijelom demokratske dinamike parlamentarnog života! Poslanik manjinske grupacije koji se pridružuje većinskoj parlamentaroj grupaciji, i obrnuto, time ne zloupotrebljava svoje poslaničko političko ovlašćenje. On suvereno raspolaže poslaničkim mandatom. Jedina kazna koja ga može stići zbog toga prelaženja je da ga u narednom izbornom turnusu birači ne biraju ponovo!
Da li pregrupisavanjem izmijenjena parlamentarna većina ima legalitet i legitimitet da izglasa povjerenje aktuelnoj državnoj vladi. Ima u potpunosti! Istom logikom, parlamentarna većina koja izmijenjena radi potpuno suprotne svrhe, ima puni legalitet i legitimitet da izglasa nepovjerenje postojećoj vladi! (Autor je jedan od osnivača Crnogorskog državotvornog foruma)
