“Tragedija nastala kao posljedica Holokausta se ne može izbrisati. Mora biti zapamćena sa sramom i strahom dokle god ljudsko sjećanje bude postojalo. Samo ako se sjećamo, onda možemo odati prikladnu počast žrtvama. Milioni nedužnih Jevreja i pripadnika drugih manjina, ubijani su na nezamislivo varvarske načine. Nikada ne smijemo zaboraviti te muškarce, žene i djecu, niti njihovu agoniju”, rekao je bivši generalni sekretar Ujedinjenih nacija Kofi Anan godinu dana nakon što je Generalna skupština Ujedinjenih nacija je 2005. godine donijela zvaničnu rezoluciju o obilježavanju Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta 27. januara.
Numanović je, u svom obraćanju naveo ovaj nemili događaj kao jedinstveni u svjetskoj istoriji, odnosno događaj za koji odgovornost snosi određen broj ljudi i specifičnom spletu okolnosti za koje je malo vjerojatno da će se ikada ponoviti, ako imamo u vidu veličinu žrtve koju je podnio prije svega, Jevrejski narod, ali i drugi narodi. Moralnu i ljudsku obavezu sjećanja na žrtve holokausta i časti onih koji su se tome usprotivili dijelimo svi.
Njegova poruka mladima glasi, da ne zaborave staradanje ovih nevinih žrtava, da ih se sjete, njih koji opominju i utiču na svijest ljudi da se takva zlodjela nikada više ne ponove. Kroz naše sjećanje, oni nastavljaju da žive.
Predsjednik Jevrejske zajednice Crne Gore Jaša Alfandari izjavio je da jevrejski narod ima dugo pamćenje, ali da ne živi u prošlosti. Ovaj dan ne treba da služi za lamentiranje, već za apel današnjim generacijama, izjavio je Alfandari. Njegova poruka je da ne smijemo dopustiti da se zlo desi, već da treba učiniti sve da se na vrijeme spriječi.
Direktorica Zoja Lalović Bojanić zahvalila se organizatorima što su, drugi put za redom, odabrali Gimnaziju “Slobodan Škerović” za domaćina organizaciji događaja.
Prije početka filma, profesorica istorije Vesna Kovačević iznijela je odlomak iz istorijskih izvora Dimitrija Đorđevića “Ožiljci i opomene, sjećanja na dolazak u Mathauzen”.
