Vladimir Nikolić, koji je sada konzul u Banjaluci, radio je ranije kao šef analitike beogradskog centra Državne bezbjednosti, a i sam je bio žrtva otmice svojih kolega, koje su ga sumnjičile da odaje povjerljive informacije članovima Srpskog pokreta obnove.
Zbog toga je bio uhapšen 1. okrobra 1999. godine i u pritvoru je proveo skoro godinu dana, a sud je zbog nezakonitog hapšenja prije nekoliko godina osudio na višemjesečne kazne zatvora šefa beogradskog centra DB-a Milana Radonjića, koji je optužen i u slučaju Ćuruvija, kao i još jednog pripadnika DB-a Stevana Bastu. Međutim, optužbe protiv njih su kasnije odbijene, jer je krivično gonjenje zastarjelo.
Za ubistvo Slavka Ćuruvije optuženi su nekadašnji šef DB-a Radomir Marković, šef beogradskog centra DB-a Milan Radonjić, kao i pripadnik tog centra Ratko Romić, dok je Milan Kurak, koji se tereti da je neposredni izvršilac ubistva u bjekstvu i sudi mu se u odsustvu.
U svom današnjem svjedočenju Nikolić je tvrdio da je beogradski DB radio potpuno neuobičajeno, dok je na njegovom čelu nekoliko mjeseci bio Milan Radonjić. Prema riječima Nikolića, Radonjić je davao je netipične naloge tražeći da ga operativci izvještavaju o rutinskom praćenju po ulicama, što nije normalno da radi jedan načelnik.
Nikolić je tvrdio da je Radonjić bio u stalnoj vezi sa dežurnim operativcem, koji je ispunjavao njegove naloge. Govorio je i o kasnijem praćenju čelnika SPO-a koji su nastradali na Ibarskoj magistrali 1999. godine takođe navodeći da je šef beogradskog centra DB-a tražio detaljno izvještavanje.
Za ubistvo četvorice funkcionera SPO na Ibraskoj magistrali pravosnažno su osuđeni pripadnici DB-a, medu kojima je Radomir Marković, dok je Radonjić oslobođen optužbi. Nikolić je posvjedočio da prema pravilima rada službe Deveto odjeljenje DB-a prati ljude po nalogu operativnog radnika zaduženog za osobu koja se prati, kome prosljeđuju informacije sa terena, a ne načelniku odeljenja, ili načelniku centra.
Radonjić i Romić se nalaze u pritvoru od hapšenja u januaru 2014. godine. Marković u zatvoru služi kaznu od 40 godina zatvora, a Kurak je u bjekstvu i za njim je raspisana međunarodna potjernica. Radonjić i Marković se terete za podstekavanje na teško ubistvo, a Romić i Kurak za teško ubistvo.
Prema optužnici, Ćuruviju je ubio Miroslav Kurak, a saučesnik mu je bio Ratko Romić koji je drškom pištolja udario Ćuruvijinu prijateljicu Branku Prpu u glavu. Kako se navodi u optužnici, Ćuruvija je ubijen zbog "javnog istupanja u zemlji i inostranstvu i kritike nosilaca političke vlasti, mogućnosti da utiče na javno mnjenje i djelovanje opozicionih društvenih snaga, radi očuvanja postojeće vlasti".
Ubijen je u dvorištu ispred ulaza u zgradu, gdje su se nalazile prostorije marketing službe Dnevnog telegrafa. Ključni svjedok u tom procesu je nekadašnji komadant Jedinice za specijalne operacije (JSO) Milorad Ulemek Legija nakon čijeg svjedočenja je pokrenuta zvanična istraga protiv optuženih.
Ulemek takođe služi jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora u požarevačkoj Zabeli zbog ubistva premijera Zorana Đinđića, Ivana Stambolića, zločina na Ibarskoj magistrali i nedjela "zemunskog klana".
RTS
