Profesor na Elektrotehničkom fakultetu Radovan Stojanović, ocijenio je da i pored veoma kvalitetnog nastavnog i naučnog jezgra i briljantnih studenata, posljednjih godina ETF je posustao u svojoj misiji.
„Izgubio je primat vodeće nastavno-naučne institucije na univerzitetu i u državi. Njegova autonomija je svedena na simboliku. Izgubio je matičnost nad velikim brojem disciplina koje mu po definiciji i od uvijek pripadaju. Njegov uticaj na kreiranje naučno-istraživačkih, tehnoloških i industrijskih tokova u bliskom i širem okruženju je oslabio. Motivisanost zaposlenih je značajno opala, a ugled kod bivših studenata, što mi je najviše žao, narušen“, rekao je Stojanović u intervjuu za Portal Analitika.
Profesor Stojanović, koji je kandidat za dekana ETF-a, je istakao da mu je cilj da crnogorskom dragulju obrazovanja i nauke vrati stari sjaj.
„Dakle, cilj mi je povratak ugleda institucije, jačanje kvaliteta nastavno-obrazovnog procesa, jačanje uloge studenata, naučno-istraživački rad, kao i poseban akcenat na međunarodnu saradnju i saradnju sa privredom i okruženjem“, naveo je Stojanović, inače redovni profesor UCG-a, član Senata UCG-a, odbora za doktorske studije UCG-a, naučnik i profesor evropske prepoznatljivosti.
ANALITIKA: Kandidat ste za dekana Elektrotehničkog fakulteta. Molim Vas da nam ukratko kažete program i koji će biti prvi potez ukoliko budete izabrani? Šta konkretno, na profesionalnom planu, ETF dobija Vašim angažovanjem?
STOJANOVIĆ: Na samom početku da vam zahvalim, kao našem diplomcu, na pozivu da napravimo ovaj intervju. Predstavlja mi veliku čast da se kandidujem za dekana institucije koja se smatra „zlatnim standardom" univerzitetskog obrazovanja i nauke u Crnoj Gori. To nije lak posao, jer na ETF-u najviše možete biti prvi među jednakima. Moj program se sastoji iz dva dijela: analize stanja i predloga mjera. Iako je ETF moja prva ALMA MATER, u analizi stanja sam se vodio Aristotelovim aksiomom akademije „Drag mi je Platon, ali mi je istina draža“. Pokušao sam da ukažem na propuste i slabosti na čijem otklanjanju budući dekan treba veoma naporno da radi, a odnose se na: netransparentan rad; zanemarenost institucije na materijalnom i funkcionalnom nivou; snižavanje njenog rejtinga, nedostatak kolektivnog duha, solidarnosti i timskog rada; pogoršanje međuljudskih odnosa; zanemarenu ulogu studenata; nedovoljnu saradnju sa privredom i ostalo. Mjere, aktivnosti i ideje koje predlažem biće ograničene na period od tri godine koliko namjeravam da obavljam funkciju dekana, jer smatram da na ETF-u postoji veliki broj kolega, uključujući i mlađe, koji mogu još uspješnije to raditi. Sa druge strane, smatram da drugi mandat dovodi do pojave „kalkulisanja” i “trgovine” u svrhu reizbora, što je strano akademskom duhu. Sve aktivnosti koje predlažem će biti timski implementirane, a obuhvatiće: povratak ugleda institucije; kvalitet nastavno-obrazovnog procesa; jačanje uloge studenata; naučno-istraživački rad; međunarodnu saradnju i saradnju sa privredom i okruženjem. Prvu stvar koju ću da uradim jeste da vratim ljude na ETF, ne fizički, nego duhovno i stvaralački uz izraženu kolegijalnost i brigu o svakom članu od administrativca do redovnog profesora. Da ljudi dolaze u Dekanat i da se pozitivno osjećaju.
U programu sam potencirao onu Blanchardovu „Niko od nas nije pametniji od svih nas“, pa zamislite koliko više zna ETF kolektiv od dekana kao jedinke, i šta se može postići sa tim timom. Moj program je autorski i javni dokument izložen kritici i izmjenama i može se naći na http://www.apeg.ac.me/rskandidat/ .
ANALITIKA: ETF je u nekom ranijem periodu bio prepoznat kao inovativna naučna i obrazovna instutucija. Utisak je da se u nekom novijem periodu ta prepoznatljivost izgubila. Koje je sve šanse propustio ETF? Šta mu nedostaje da bi povratio stari sjaj?
STOJANOVIĆ: ETF je najstarija i najuglednija institucija tehničkog obrazovanja u Crnoj Gori sa tradicijom od 1962. godine. Predstavlja stožer Univerziteta Crne Gore. Razvijao se u duhu različitih vremena, ali uvijek ostao institucija od poštovanja i ugleda, tj. crnogorski „brand name“. Međutim, i pored veoma kvalitetnog nastavnog i naučnog jezgra i briljantnih studenata, posljednjih godina ETF je posustao u svojoj misiji. Izgubio je primat vodeće nastavno-naučne institucije na univerzitetu i u državi. Njegova autonomija je svedena na simboliku. Izgubio je matičnost nad velikim brojem disciplina koje mu po definiciji i od uvijek pripadaju. Njegov uticaj na kreiranje naučno-istraživačkih, tehnoloških i industrijskih tokova u bliskom i širem okruženju je oslabio. Motivisanost zaposlenih je značajno opala, a ugled kod bivših studenata, što mi je najviše žao, narušen. Znam kako se i vi osjećate. Tradicionalno visok uticaj u javnom životu crnogorskog društva je poprilično iščeznuo. Ne treba zaboraviti, čast svima, ali da su ljudi sa ETF-a, pored ostalog, značajno doprinijeli stvaranju evropskog kulta i imidža u Crnoj Gori. Ne isključujući izvjesni uticaj globalnih geo-političkih i ekonomskih dešavanja kao i problema u implementaciji Bolonje i trendova „integracije univerziteta“, na koje se često poziva sadašnji menadžemnt institucije u smislu izgovora, više sam mišljenja da uzrok sadašnjeg stanja na ETF-u treba tražiti na nivou kuće. U mnogo gorim vremenima, uključujući i ona ratna, ETF se dostojanstveno održao. Jednostavno da bi povratio stari sjaj ETF treba da se vrati, ne mogu naći bolju riječ, „ETF vrijednostima“, koja su izdržala probu vremena. Danas je velika moda u svijetu bavljenje naukom i obrazovanjem, pa i kod nas. Jednostavno, svako hoće da bude naučnik ili edukator, što nije ni loše, neka drugi traže načina da se afirmišu, mi treba da se borimo da im i dalje namećemo standarde.
ANALITIKA: Utisak javnosti je da je „Bolonja“ obezvrijedila crnogorske univerzitetske diplome i dovela do hiperprodukcije svršenih visokoškolaca. Šta mislite o najavljenoj reformi Univerzieteta i u kom pravcu ona treba da se kreće?
STOJANOVIĆ: U jednom od mojih razgovora sa vašim cijenjenim portalom sam izjavio da kao dijete posleratnih prosvjetnih radnika koji obiđoše mnoga sela bivše Jugoslavije stalno sam bio u reformi školstva. Kasnije sam osjetio na svojoj koži implementaciju Šuvarevog projekta. Tako da lično imam tu ugrađenu zadršku. Reforme se nikada ne završavaju, jednostavno to je u biti čovjeka da reformiše, što je u većini slučajeva pokretalo točak civilizacije, a u nekim, nažalost, imalo suprotan efekat. Što se tiče Bolonje i danas tvrdim da je to iskren i kvalitetan evropski dokument. To znam jer sam među rijetkim sa UCG i prije zvaničnog uvođenja Bolonje na naše prostore postao EU ekspert za oblast obrazovanja. Vjerovatno, i ljudi koji su je uvodilili bili su entuzijastični. Međutim, nepobitna je istina da su mnoge kvalitetne ideje zbog loše implementacije rezultirale siromašnim rezultatima. Ponekad svi mi, svjesno ili nesvjesno, doprinesemo tome. Kao elektroničar smatram jednim od najvećih otkrića „feedback“ ili povratnu spregu, a posebno onu negativnu, koja stalno teži da signal greške svede na nulu. To je ta kontrola, preispitivanje, gledanje samog sebe u ogledalu, korigovanje, griža savjesti, sumnja. Mislim da je Bolonja u našem slučaju radila bez „feedbacka“ tako da je došlo do pojava koje ste naveli, u čemu se apsolutno slažemo.
Većina na univerzitetu, pa i društvu toga je postala svjesna, kao i to da Brisel nikada nije „ultimativno“ zahtijevao strukturu, detalje i kriterijum, jednostavno to nije stil njihovog rada. Vjerujte mi da je sadašnjem rukovodstvu Univerziteta to najviše jasno, čak iskreno jasno, i da ono čini sve da se uočene slabosti otklone. Isto čini i Senat, Vijeća i mnogi Odbori. Ljestvica se polako podiže. Ne isključujem mogućnost da će se i u korekciji pojaviti lovci u mutnom sa neakademskim interesima. Međutim, to su ti dnevni kontrolni mehanizmi čitave akademske zajednice, uključujući institucije, profesore i studente pa i javnost koji ih trebaju na vrijeme spriječiti. Znači kvalitet i sistem vrijednosti u prvom planu, a to kakav će biti model nije od presudnog značaja i ne treba upadati u zamku da se „nedostatak kvaliteta nadomjesti formom“. Da li ćemo to popraviti za šest mjeseci ili godinu, nije važno, samo da ne napravimo ponovne greške. Moram reći, iako ih uvijek branim, da su studenti postali dosta inertni, nezainteresovani, bez viših ideala, često ih predvode izabranici koji su više kalkulanti nego peredstavnici. Zato sam i dio programa koji se tiče jačanja uloge studenata počeo sa Aristotelovom „Dobre navike formirane u mladosti prave svu razliku”. Zato, trebamo omogućiti studentima da steknu dobre navike.
ANALITIKA: Godinama je Univerzitet kreirao javno mnenje, a sada ćuti o svim ključnim dešavanjima u Crnoj Gori. Zbog čega ćuti stručna javnost i daje priliku manje stručnim ljudima da komentariše dešavanja u društvu, projekte i ostale stvari od opšteg interesa? Da li ćete ako postanete dekan ETF-a- imati stav o događajima od društvene važnosti, recimo o NATO-u i velikim infrastrukturnim projektima iz oblasti energetike?
STOJANOVIĆ: To je posebno pitanje koje nalaže mnogo opširnije razmišljanje nego što pruža ovaj intervju. Poznata je činjenica da nosioci svih revolucionarnih ideja nijesu imali baš pozitivno mišljenje o inteligenciji. Sa druge strane sva društva su težila, makar proklamativno, da budu „društva znanja“. U biti je ljudske jedinke da teži znanju. Sa druge strane i Stephen Hawking izjavi, prije par dana „Most threats to humans come from science and technology“. I tu, u uticaju inteligencije, kao i u svemu, treba imati balansa. I Sokrat je dozvolio filozofima da zaćute, ako su životno ugroženi, ima i tu logike, ali sam više mišljenja da stručna i intelektualna javnost kod nas nije dovoljno profilisana i da je opterećena mentalitetskim karakteristikama, a pitanje je koliko je stvarno radila na sebi i da li imamo kritičnu masu inteligencije i stručnosti. Mislim da je nivo korisnih znanja i kompetentnosti populacije drastično opao. Pitanje je koliko ste i stručni, ako nemate izaženu društvenu svijest. Izražavanje društvenog mišljenja treba ohrabriti i sa inokosnih i državnih nivoa, što sam u svom programu i predložio, naročito u studentskoj populaciji, uključujući i stav o NATO-u i velikim infrastrukturnim projektima iz oblasti energetike. Kao „slabo-strujaš“ uvijek sam imao kompleks prema energetičarima i smatrao da radim manje bitne stvari u odnosu na njih. Možeš da zamisliš koliko cijenim energetiku i koliko je koristna za nas i normalno je da ću joj dati prioritet na fakultetu.
ANALITIKA: Radili ste puno projekata na Zapadu, ali i za NATO institucije. Pokrenuli ste puno inovativnih projekata. Koliku ste imali podršku države za te projekte i da li ćete nastaviti u istom ritmu?
STOJANOVIĆ: Da, ja sam zapadni tip čovjeka, možda i dosadim citirajući Aristotela i antičke filozofe, koji se smatraju perjanicama takvog pristupa. Puno sam radio i saradjivao sa Zapadom do današnjih dana. Moram biti i realan, većina projekta, stipendija, usavršavanja pa i putovanja koje sam dobio bili su sa njihove strane, naravno poslije strogog evalucionog procesa, kakvom oni teže. To mi je mnogo pomoglo da radim na sebi i ja sam zahvalan na tome. Jednostavno, nekako, pružaju šansu svima, imaju one kontrolne mehanizme o kojima sam pričao i stalo im je do javnog mnjenja i suprotnog misljenja, a ja sam volio da se borim i da neko uvaži moje rezultate. Čak sam i doživio više priznanja i uvažavanja od njih nego u lokalu. Ali se ne ljutim, jer niko nije prorok u svom selu. Što se tiče NATO-a, ja sam sa njima započeo saradnju mnogo prije ovih aktuelizacija, još 2007. godine, vezano za njihov program Nauka za mir i bezbjednost. Imam samo pozitivna iskustva i riječi pohvale u pogledu saradnje i pristupa, nekako su se uklapali u moj zapadni koncept, koji, mora da uključi i bezbjedonosni aspekt. Jednostavno sam shvatio da je njihova politička i vojna moć u velikoj mjeri rezultirala iz njihovog ogromnog cijenjenja nauke i tehnologije, jer jednostavno su shvatili da ako nemate tehnološku nadmoćnost, nemate ni vojnu, tako da se veoma korektno odnose prema ljudima iz nauke i struke, maksimalno ih uvažavaju i pomažu. Ne treba puno objašnjavati da je vojna nauka veći nivo, naročito, u smislu konkretnih rezultata.
Što se tiče mojih inovacija, naučnih radova, gostujućih predavanja ili profesionalnih priznanja, ima ih dosta, čak previše, neke su i prihvaćene od strane medjunarodne zajednice, ali ih rijetko pominjem uvijek razapet između onih „dobrih navika iz mladosti...“ kada sam, pored ostalog, kroz onaj sistem eduakcije postao ljubitelj tehnike i nauke i kasnijeg razvoja kada sam počinjao da shvatam „koliko je more neznanja...“. Tako da stalno mislim da sam mogao bolje i da to nije nešto revolucionarno. Naravno da ću to forsirati na ETF-u, to je moja „omiljena stvar“, naročito kod studenata i mlađih kolega za koje očekujem da podmlade ETF i daju mu krila.
ANALITIKA: Koji su Vam planovi na polju naučno-istraživačke djelatnosti?
STOJANOVIĆ: Što se tiče podrške naučno-istraživačkom radu i podrške države projektima, smatram da država nigdje nije bila toliko darežljiva i aktivna, naročito Ministarstvo nauke. Jednostavno davalo se mnogo kroz razne mehanizme, čak je otvorila, pored evropskih fondova, i svoje. Po mom mišljenju i previše je davala. Druga je stvar da li je popriličan dio naše naučne zajednice imao kapaciteta da pruži odgovarajuće rezultate i plasira ta sredstva na opštu korist. Pojedinci su bili kao uvijek briljantni. Čak smatram da su velika sredstva uložena na lokalnom nivou „uspavala“ istraživače u smislu borbe na tržištu i za EU fondove.
ANALITIKA: Šta biste izdvojili iz vašeg života i rada na šta ste posebno ponosni?
STOJANOVIĆ: Bez sumnje dva moja sina, koji eto sticajem okolnosti studiraju društvene nauke. Zatim moje učešće kao jednog od studentskih lidera u pisanju najslavnijih stranica crnogorskog studentskog pokreta, 1988. godine, prije pada Berlinskog zida. Začeli smo tada klicu demokratije ovdje, i evropski kult, onako iskreno, ne znajući šta to znači i nosi, ali onako mladalački sa punim srcem i osjećajem za pravdu. Niko od tih „domaca“ i momaka i djevojaka „iz grada“ kasnije od toga nije profitirao, ostali su skromni porodični ljudi sa djetinjim osmjehom kada ih rijetko sretnem. Od tada sam „slab“ prema studentima. Tu je i moj boravak na doktorskim studijama u Grčkoj, Univerzitetu u Patrasu, mojoj drugoj ALMA MATER, prelijepom gradu na Mediteranu. Ne postoji narod sa tolikim osjećajem za pravu demokratiju kao što su Grci. Tamo sam dodatno naučio da podjednako cijenim pragmatičnog Aristotela i prkosnog Demostena. I na kraju tu je MECO konferencija koju sam osnovao i koja je za sada jedina crnogorska visoko naučno indeksirana konferencija. Tada mi obično dodje veliki broj prijatelja iz Evrope i svijeta. Tada sam veoma ponosan da mogu da im vratim dio gostoprimstva kojeg su mi pružali, i pokažem ljepote naše Crne Gore.
Predrag ZEČEVIĆ
