Borger kao nekadašnji dopisnik "Gardijana" s Balkana u knjizi je detaljno opisao lov na Ratka Mladića i Radovana Karadžića, kao i pozadinu hapšenja i izručenja Slobodana Miloševića Haškom tribunalu.
"Gardijan" je po objavljivanju knjige objavio dio koji govori o bijegu i skrivanju Ratka Mladića u Srbiji od 1997. do 2011. godine.
Glavna teza teksta je da se Mladić punih 14 godina skrivao u Srbiji i da je tokom većine tog perioda, pogotovo na početku, iza sebe imao logističku i finansijsku podršku jugoslovenske vojske i određenih pojedinaca u BIA.
Na početku svog života u bjekstvu do pada i izručenja Slobodana Miloševića (2001.) Haškom tribunalu Mladić je živio seleći se od vojnih odmarališta i lovišta do svog doma na Košutnjaku, prenosi "Jutarnji list".
Dane je provodio s 'vojnim drugovima', igrajući šah i stoni tenis, dok je u Beogradu često bio viđen u restoranima i na fudbalskim utakmicama.
Kada je u Beogradu došlo do smjene vlasti, vrijeme lagodnog života na otvorenom je prestalo.
Srbija, tada još u državnoj zajednici s Crnom Gorom, donijela je zakon o saradnji s Haškim tribunalom i Mladić je pobjegao iz Beograda u vojnu bazu Krčmar kraj Valjeva, iz koje ga je država, pod punom vojnom pratnjom, jedva preselila na drugu lokaciju. U tom trenutku se njegova logistička podrška preko noći s gotovo cijele vojske svela samo na bivše, njemu podređene zapovjednike iz rata. Mladić se preselio u stan na Novom Beogradu i iz njega je izlazio samo u šetnje sa svojim sinom Darkom. Postao je vrlo oprezan, čak i paranoičan, a od svojih je pomagača zahtijevao mnoštvo stvari, od toplog mlijeka i meda svako jutro do isključivo svježih namirnica koje su kupovali na različitim lokacijama kako ne bi bili sumnjivi, navodi se u knjizi.
Kada je 2003. ubijen premijer Zoran Đinđić, pokrenuta je akcija Sablja u kojoj je uhapšeno više hiljada ljudi i Mladić se u panici navodno sklonio u beogradski kvart Topčider, poznat po vojnim barakama i mnoštvu tunela iskopanih još za vrijeme Tita.
Uprkos prijetnjama, život za Mladića bio je sve teži - 2005. boravio je u Ulici Jurija Gagarina u Beogradu kada je krajem godine uhapšen njegov glavni pomagač Jovo Đogo i osam drugih osoba koje su pomagale u njegovom skrivanju. Mladić je naredne godine pobjegao u stan svog rođaka Krste Jegdića u Beogradu, iz kog ga je ovaj "preselio" u naselje Mala Moštanica, nedaleko od Beograda.
Tamo ga je iste godine tražila BIA, ali su tokom operacije bučno pretraživali pogrešnu kuću, dok je Mladić gledao iz komšiluka i pobjegao. Jedan strani istražitelj koji je bio uključen u lov na Mladića tvrdi da je akcija bila ili monumentalno glupa ili namjerno smišljena kako bi se napravio šou za glavnu hašku tužiteljku Karlu Del Ponte.
U dijelu kjnige koji je "Gardijan" objavio opisuje se zašto Mladićevi pomagači i porodica nikada nisu odali njegovu lokaciju. Borger tvrdi da su moćnog zaštitnika imali u FSB-u, ruskoj tajnoj službi koja je Mladića štitila zbog povezanosti Moskve sa Srbijom, ali i zbog straha da bi mogao da progovori o ruskoj podršci Republici Srpskoj tokom rata u BiH.
Miodrag Rakić, čovjek koji je bio na čelu potrage za Mladićem, ispričao je autoru kako bi se odvijale stvari kada bi se približili nekoj od osoba iz Mladićevog kruga:
"Svaki put kada bismo nekog od njih gotovo nagovorili na saradnju, pozvali bi ih u rusku ambasadu iz koje bi se vratili prestrašeni, bez želje da nam pomognu".
Rakić smatra da su Rusi Mladićevim pomagačima redovno isplaćivali određene svote novca kako bi im olakšali skrivanje generala optuženog za ratne zločine. I sam se Rakić suočio s prijetnjama - kada je 2008. godine u tajnosti putovao u Hag da bi na jednom sastanku razgovarao o slučaju Mladić, na povratku ga je dočekao jedan od srpskih obavještajaca odan Mladiću i upozorio ga da će mu porodica biti ugrožena ako bude sarađivao s Haškim tribunalom. Kada je Rakić negirao da je bio u Hagu, dotična mu je osoba napisala imena svih ljudi koji su bili na sastanku, uključujući njihov raspored oko stola. Od tada do svoje smrti u 2014. (od raka), Rakić je uvijek bio u pratnji najmanje dva čuvara.
Nakon tog događaja, Rakić je bio uvjeren da samo FSB ima potencijal da prodre tako duboko u Haško sudište te je s tim zaključkom 2010. u Moskvi suočio i Nikolaja Patruševa, bivšeg šefa FSB-a i sekretara ruskog Vijeća bezbjednosti. Patrušev je odgovorio da je zaštita Mladića naložena iz viših krugova - budući da je u Kremlju od njega više pozicioniran bio samo Vladimir Putin, mogao je misliti samo na njega, navodi se u tekstu.
"Razgovaraću sa šefovima i vidjeti šta može da se uradi", rekao je Patrušev Rakiću. Što god da je rekao, urodilo je plodom jer su Rusi nedugo potom prestali da čuvaju leđa Mladiću.
Ratko Mladić uhapšen je 2011. godine u trošnoj kući u selu Lazarevu, fizički samo ljuštura grdosije od čovjeka koji je nekad bio. Navodno je preživio srčani udar, ali nije otišao u bolnicu iz straha da ga ne uhapse.
Izvor: b92.net
Foto: Beta/AP
