Frenetični aplauzi prepunog Sava centra bili su rezervisani za predsjednika Nikolića i, pogotovo mitropolita Amfilohija! Dvojica nacionalnih radnika pokazali su da im, kao i prije stotinu godina, crnogorska žrtva na Mojkovcu služi isključivo za obračun sa Crnom Gorom i crnogorstvom. A to je ono što su okupljeni, sa Matijom na čelu, željeli da čuju.
Takav scenario Akademije mogao je da iznenadi samo naivne. I to nije tema za analizu.
Za analizu je jučerašnji muk Crne Gore, tek natrunjen saopštenjima vanparlamentarne CDU i Crnogorskog pokreta. Ni riječi od predsjednika Vujanovića, na još jedno bahato negiranje crnogorskog nacionalnog identiteta, iz usta njegovog srpskog kolege!?
I u Vladi muk na Amfilohijeve besprizorne falsifikate. Rječito čute, baš kao što su rječito i masovno pohrlili, prije koju godinu, na otvaranje Hrama u Podgorici. Čiju su gradnju debelo finansirali, valjda da bi SPC imala bolje uslove za anticrnogorska pregnuća!?
Ćute i parlamentarne stranke! DPS- je, moguće, neprijatno da reaguje na poruke osobe koju su, zajedno sa DF, izglasali za počasnog građanina Berana? Ne reaguje ni SDP, nastavljajući višegodišnje bagatelisanje identiteskih izazova, valjda zbog procjene da je politički unosnije bavljenje privatizacionim promašajima. Ćuti URA, iako su joj u vrhu nekadašnji „100 posto Crnogorci“.
Nema glasa ni iz crnogorskih nacionalnih institucija?! Iako je smisao njihovog postojanja zaštita svakovrsne crnogorske baštine?! Spava i Crnogorska crkva, kako mitropolit, tako i razna tijela, stvorena, izgleda, tek da su na broju.
Možda su su svi pomenuti još van ritma, tromi od prazničnih trpeza i izležavanja? Ali, kako objasniti entuzijazam, s kojim su, barem ovi iz svijeta politike, već prilegli na partijske zadatke u zauzimanju izbornih rovova?
Biće, ipak, da se odgovor krije u listi prioriteta za izbornu 2016. I u procjeni da za partijske interese bolje ignorisati rukavice kojima Amfilohije šamara po obrazu svakoga ko ima emociju prema ovoj državi i njenom dostojanstvu! Jer je , SPC najjača srpska politička partija. S njom, doduše, ne možete u koaliciju, ali su bez njenog blagoslova mnoga politička savezništva nemoguća.
Političke kalkulacije, dakako, legitimna su stvar. Sve dok partijski interesi ne nadvladaju državne i nacionalne. Istorija je pokazala da nije mudro ni odgovorno ginuti za bilo čiji račun, pa ni za račun Srbije. Kao što nije opcija iskopati ratne sjekire, zbog prekrajanja i nepoštovanja naše istorije.
Samo, ni ćutanje nije rješenje. I neka ga niko ne pokušava da proda kao dokaz pameti, jer je odraz slabosti. Da je ijedan junak sa Mojkovca doživio preksinošnju interpretaciju njihovog viteštva i vrijeđanje njihovoga staroga Kralja Nikole, bogami bi pljunuo u brk nekome.
Ali, ovo nijesu viteška vremena, nije ovo doba Miloša Medenice, Krsta Popovića ili časnog oficira Koruge. Ovo su vremena falsifikatora i nasilnika koji bi da virtuelnom istorijom kreiraju stvarnost po sopstvenom liku. A, izgleda, i vremena bez Crnogorca koji bi se tome suprotstavio.
Darko ŠUKOVIĆ
Antena M
