Piše: Milorad PUSTAHIJA
Oni su lišeni muka izbora političkog favorita. U principu ne izlazim na izbore jer se osjećam poniženim. Mame te imbecilnim programima, lažu te i šarmiraju osmijesima sa bilborda i na kraju prskaju te sprejom na izbornom mjestu. Stvar bi trebala biti jednostavna - pročitaš programe, vidiš ljude i glasaš za one koji ti izgledaju najbolji. Ali u ovoj zemlji jedini dobar politički program ima NVO „The Books of knjige“. No, to je radio program, genijalna sprdnja sa ovima sa bilborda, i ne idu na izbore. Pojednostavimo stvar. Stari desničar, Žan Žak Ruso, kaže da su jedina ozbiljna pitanja koja sebi, prilikom političkog izbora, treba postaviti, sljedeća: a) Da li ovi koji su na vlasti zaslužuju da i dalje vladaju? i b) Da li ovi koji pretenduju na vlast zaslužuju da je dobiju?
Ovi na vlasti
E, sad ovi ovdašnji na vlasti zaista imaju velike zasluge za obnavljanje nezavisnosti i za to što imamo državu i šansu da glasamo o svojoj sudbini. Takođe, ostvarili su veliki napredak u euroatlantskim integracijama i dobili poziv u NATO. Provukli su nas kroz 90-e bez velikih sukoba i krvoprolića na našoj teritoriji. Zaista velike zasluge za otadžbinu. Ali, su tako krali otadžbinu da im za ta dobra ostvarenja ne dugujemo više ništa. Čak ni glas. Ekonomska politika im je, ako se uporedi sa nesretnim regionom, kakva-takva. Živi se. Ne daj bože da nas je milion, jer je, koliko su oni sposobni, jedna trećina od postojećih 650.000 stanovnika zemlje gladna. Procenti rasta na nisku, gotovo bijednu osnovu, kojima se oni hvale - nebitni su. Korupcija, nepotizam, klijentelizam - cvjetaju. Ko nije sinekurac, ovdje teško može poslovati. Pa i da se zadovoljimo ovakvim ekonomskim rezultatima, ne možemo glasati za njih, jer ovakva ekonomija ne može trajati ni jedan puni mandat. Imamo plaža, šuma i fabrika za prodaju, samo za još godinu i po do dvije. Na kraju: čak da su i najbolji na svijetu, predugo vladaju. Dakle, ne. Ovi na vlasti ne zaslužuju da dalje vladaju.
Ovi u opoziciji
Čim sam počeo da razmišljam o ovima što pretenduju na vlast, vidjevši s kim imam posla, pomislio sam da sam se ogriješio o one na vlasti. Moraću o njima pojedinačno. Jedino jedinstvo koje oni mogu ostvariti je - da su protiv Mila, da su protiv DPS-a i da hoće vlast. Programsko i idejno jedinstvo mogu ostvariti samo oni koji imaju program i koji imaju ideju, a ovi su daleko od toga. Ćaki Lekić izgleda zbunjenije od Šćepana Malog kada je ugledao Crnogorce. Najvruće teme za njega su devete na listi prioriteta i odbija da se izjasni i o čemu ili da nam obeća bilo šta. Tajnovitiji je od Šćepana Malog. Sad, da li misli da smo glupi pa da ćemo glasati za njega čak iako nam ništa ne obeća? Ili nas poštuje pa nam ne obećava ništa jer zna da ništa ne može ni ostvariti? Ne znam. Postoje politički fenomeni, poput Ćakija, pred kojima u nemoći kognitivnog poimanja istih, treba zastati. URA i Demokrate su zbir okrajaka nekad jakih partija i zvjezdana prašina ugašenih političkih zvijezda, a mlađani Dritan mi djeluje realno kao Sent-Egziperijev Mali princ. E, bravo, oni imaju građansku orjentaciju?! Ma neka: ,,Ko ne voli građanskoga Crnogorca, očina mu odmah j.... oca“! Na ove „frontaše“, čije je postojanje posljedica aljkavosti i nedosljednosti Nirnberškog suda i domaće OZNE, ne treba trošiti riječi. A da, postoji i mala, ali kočoperna stranka SNP, koja je u dilemi „should I stay or should I go“. Svi zajedno ne vrijede mnogo, pa ni sa SDP-om. Očigledno da ni ovi koji pretenduju na vlast - ne zaslužuju je.
Izbor
Šta sad? Dvostruko ,,ne“ vodi u nihilizam ili u revoluciju. Nihilizam ipak nije realna nego teorijska mogućnost, a za revoluciju nemamo ljevicu. Podbacio si Ruso. Svijet je u međuvremenu postao složeniji i suptilniji. U nedostatku drugog rješenja, posegnuću za nagodbom ili dilom sa DPS političkim sazvježđem. Što da ne? Tužilaš- tvo pravi nagodbe sa optuženima, samo pošteni glasač mora da bude određen! Malo morgen. Daću glas DPS-u samo pod mojim uslovima. Samo ukoliko avansno, prije glasanja, ukloni Ristov limeni kiljan sa Rumije; i ako se prije izbora usvoji zakon o slobodi vjeroispovijesti i to bez značajnih izmjena. Time bi prešli Rubikon i više ne bi bilo mogućnosti paktiranja sa Amfijem. Mada, stanje sa akademijama nauka govori da vam ne treba vjerovati ni kad darove donosite.
Pobjeda
