Sportski novinar Pobjedine "Arene", Rajko Perović, rođen je 3. septembra 1987. u Podgorici. U rodnom gradu je završio osnovnu i srednju školu, a potom je u Nikšiću diplomirao na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje, i to kao student prve generacije sportskih novinara.
Sportskim novinarstvom počeo je da se bavi 22. jula 2006. godine u Pobjedi, čiji je i danas član redakcije, s tim što Pobjeda od januara 2007. godine ima posebno izdanje „Arena“ koje tretira isključivo teme iz sporta.
- Sportskim novinarstvom počeo sam da se bavim, jer sam taj posao zavolio kao dijete. Kao klinac, zahvaljujući ocu Draganu Bobiju Peroviću, koji je 40 godina bio u sportskom novinarstvu, redovno sam pratio sportske događaje, a još u đačkim danima stalno sam posjećivao sportsku redakciju Pobjede i iskreno se nadao da ću i ja jednog dana biti novinar - kaže Rajko.
Čitaocima Portala Analitika dalje otkriva i pojedinosti svog izbora.
- Sve ono što mi je otac govorio sada vidim da je istina, jer je ovo posao kroz koji stičete veliki broj poznanstava, ali i putujete dosta, i samo ako ste zaljubljeni u njega možete mu se maksimalno posvetiti. Za nepunu deceniju rada imao sam priliku da radim intervjue sa mnogim poznatim ličnostima iz svijeta sporta, od kojih bih izdvojio: Jasnu Šekarić, Oliveru Jevtić, Blanku Vlašić, Amela Tuku, Dragana Džajića, Sašu Đorđevića, Ivicu Osima, Zorana Savića, Mateju Kežmana, Slobodana Santrača, Ivicu Šurjaka, Zorana Moku Slavnića, Ljupka Petrovića, Dragoslava Šekularca...
U dosadašnjem radnom angažmanu Rajko je imao priliku da prati više sportova, a prvo veliko takmičenje sa kojeg je izvještavao bilo je Evropsko prvenstvo za košarkašice, i upravo u tom sportu je, kako priznaje, najduže i ostao.
Rajko je dobitnik nagrade Udruženja sportskih novinara Crne Gore, za najboljeg mladog novinara 2008. godine.
BUĐENJEŠto Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Bezbrižnost, fudbal sa drugovima iz zgrade i to obavezno u Ulici slobode, odmah poslije 17 časova, odnosno kada bi bila zatvorena za saobraćaj.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Jesam li odrastao? Vjerovatno to što sam uspio da ostvarim neke dječačke snove i sada kao novinar, ne samo da imam priliku da radim intervjue sa poznatim sportistima, već i da budem u njihovom društvu.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Pisanje poezije. Još u osnovnoj školi volio sam da pišem pjesme, ali "zbirka" u kojoj se nalazi desetak pjesama, koja je napravljena još tada, u međuvremenu nije proširena.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Ne mogu da sakrijem reakcije, iako pazim koliko mogu da nikad ne "planem".
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost. Iako ih danas nema previše, imam tu sreću da sam okružen iskenim ljudima.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- "Samo neka dođu", glavni lik Edi Marfi.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- U pet riječi - nemoguće!
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Hm, pa ovo i nije tako loše.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Spajdermena, mislim da bi mi nekad dobro došlo da mogu nekog ili nešto da umotam u mrežu.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Mikijem Mausom, ali ne na dan, već makar produženi vikend, s obzirom da je Miki baš u modi.
SVAKODNEVICAŠto radite nedjeljom poslijepodne?
- Radim. Slobodan vikend je za sportske novinare misona imenica, jer subotom i nedjeljom ima najviše sportskih događaja, a samim tim i najviše obaveza.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Ni ovdje, baš kao ni kada sam u gradu, ne mogu da se odlučim za jednu. ;-)
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Knjiga "Preljuba" Paula Koelja. Film "Marsovac" (The Martian) koji bih iz više razloga predložio svima, a ja sam zahvalan drugarici Ireni koja mi je bukvalno naredila da ga odgledam. Zbog toga što mi je dan često kratak, predstavu ću preskočiti. ;-)
Gdje biste voljeli da otputujete?- Na Bali. O ostrvu Bogova sam čuo, a s obzirom da me kum Ilija Spasojević već dugo nagovara da vidim kako se on "muči" u Indoneziji, mislim da ću tu želju uskoro ispuniti.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Voz. Vjerovatno zbog toga što je vožnja kupačkim vozom u djetinjstvu ostavila "prelijepe" uspomene. ;-)
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Sve? A, to teško. Novinari nikad ne otkrivaju baš sve.
Čemu se uvijek obradujete?
- Sestrinim poklonima! Putovanjima, svakom susretu sa prijateljima, bilo da je to obično kafenisanje ili neki izlazak, pobjedama timova za koje navijam, uspjesima crnogorskih sportista, dobitku na kladionici (iako to nije često).
Da li za nečim žalite?
- Da, ali prebrzo živimo, tako da morate gledati samo naprijed.
Bez čega ne možete?- Bez porodice.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Mislim da je to bilo ne tako davno, kada sam drugarici Tamari u "minut do 12" morao da otkažem rezervaciju za društvo. ;-)
SUMRAKKoje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Mir, zdravlje, pa ako te dvije ispuni, onda bi se zamijenili za uloge ili bih joj dozvolio da sama sebi ispuni želju.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Ovo je pitanje gdje novinari često dobiju odgovor: "Uh, najteže pitanje".
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Radovao bih se svakom novom danu, uživajući sa meni dragim osobama, ne razmišljajujući ni o čemu.
Kako biste voljeli da umrete?
- Sa osmjehom, okružen ljudima koje volim.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- "Da ne pita starost, gdje je bila mladost".
Priredila: A.POPOVIĆ
