On je, komentarišući upućivanje poziva Crnoj Gori za članstvo u NATO, te podjele u našoj zemlji po pitanju donošenja odluke o pristupanju, rekao da razumije takve emocije kod ljude, ali napominje da NATO nije neprijatelj ni Rusiji, ni Srbiji.
Avdagić ne vjeruje u mogućnost sukoba u zemlji ako odluka o pristupanju ne bude donijeta na referendumu, navodeći kako je siguran da će prevladati razum. Kaže i da mu je žao što Moskva vodi politiku žešće retorike i prijetnji prema Crnoj Gori.
Dane uoči i nakon pozivnice obilježili su oštri tonovi iz ruske Vlade. Kako to komentarišete, da li je i zbog čega Crna Gora toliko važna Rusiji?
Žao mi je što službena Moskva i dalje vodi takvu politiku, žešće retorike i prijetnji, koje ostanu samo to, ali ostavljaju ružan osjećaj. Znate kako to volim reći, "svoga brata volite i kad se odseli u bolji dio grada, i dalje slavite s njim i posjećujete se". Rusija je izvanredno sarađivala s brojnim članicama NATO-a. Ti odnosi su sada loši zbog ruske ekspanzivne politike, a ne zbog NATO-a. Moram tu još nešto reći, Rusija nije nikada Evropi ponudila alternativu, formu koja će biti bolja od NATO-a, a mislim da to i ne može. Potrebni su jaki demokratski kapaciteti za stvaranje takvih saveza gdje ne vlada jedna osoba ili država, nego se odluke donose konsenzualno. Crna Gora je potrebna Evropi kao stabilna zemlja, kao takva je važna i svojim susjedima, ali i svojim građanima. Pa i Rusiji, priznali to oni ili ne.
Dio opozicije i protivnici NATO-a zaprijetili su sukobima ako odluka bude donijeta u parlamentu. Vjerujete li u takav ishod crnogorskog puta u NATO?
Ja mislim da će razum prevladati. Mogu reći da razumijem otkud dolazi takva polarizovanost, ali isto tako sam uvjeren da bilo kakvo nasilje neće podržati građani. Jedan dio građana i organizacija u Crnoj Gori biće nezadovoljan odlukom o članstvu kako god je donijeli. S njima i dalje treba komunicirati, ali treba znati i reći kada je vrijeme za donošenje odluke. U članicama Saveza potpuno je normalno da imate parlamentarce pa i kandidate za čelne funkcije u državi koji su vrlo kritički pa čak i anti-NATO nastrojeni, ali onda kada se preuzme odgovornost dođe ili do kopernikanskog obrta ili jakog ublaženja retorike. Jednostavno se realno sagledaju činjenice. Isto tako, mislim da je posve promašeno biti protiv Saveza zbog stvari koje nemaju veze sa NATO-om.
Na koji način bi, po Vašem mišljenju, trebalo biti donijeta odluka o članstvu? Na referendumu ili u parlamentu?
U Hrvatskoj sam bio zagovornik odluke u parlamentu, našem Saboru. Prije svega zato što članstvo ne uzima suverenitet zemlje, vama ne preuzima i ne uzima niko niti zemlju niti pravo na donošenje odluka... Slično je i u Crnoj Gori, ali mene tu treba najmanje pitati. Međutim kako me pitate, ne uskraćujem svoje mišljenje. Po meni parlament. Referendum će to samo podizati na nivo neke postpuno druge priče i ponovno dizati tenzije i stvoriti podjelu u društvu.
Nakon pozivnice, u Podgorici su održani anti NATO protetsi, na kojima se klicalo Rusiji, Srbiji, Kosovu i Putinu. Kako to komentarišete? Zbog čega je toliko jaka veza s Rusijom?
Meni je to razumljivo. Ljudi imaju sentimente koje tako izražavaju. Ali sve to zapravo ima malo ili nikakve veze s NATO-om. Čini mi se da većina građana shvaća da su te priče o protivljenju slabe, prije svega jer ne nude konstruktivnu alternativu. Zato jer je nema. Alternative se grade iz nužde ili s ponudom. Ovdje oboje izostaje. Reći ću međutim kako se mora reći i ponavljati, ako treba i stotine puta, da NATO nije neprijatelj Rusiji, ni Srbiji. I tu priču ne smije zloupotrebljavati niko, a da se ne ukaže da to radi. Pa radio to u Podgorici, Zagrebu, Vašingtonu ili Moskvi. Za partikularne interese ne proglašavate zemlje i narode neprijateljima. To je jednostavno varvarski. Odnose s Rusijom treba graditi, kao i one sa Srbijom, koja će ovim putem Crne Gore, takođe dobiti stimulans za svoje odluke u budućnosti.
Detalj s ministarskog sastanka kad je Crnoj Gori i zvanično upućen poziv u NATO (Foto: Beta/AP)Protivnici članstva često navode da će Crna Gora članstvom postati meta terorističkih napada. Da li stoji takva ocjena, odnosno da li će Crna Gora članstvom biti sigurnija zemlja?
Mislim da je takve konstatacije potrebno ignorisati. Nema nikakvog dokaza da neko cilja teroristički zemlje zato što su članice NATO-a. Terorizam je kompleksna pojava koja je postojala i prije NATO-a i koja se događa svugdje u svijetu. Možemo reći kako su NATO članice zemlje s najmanje takvih pojava i većina ih spada u najsigurnije zemlje svijeta s najmanjom mogućnošću pojave terorizma. Naravno, s druge strane da je sve i moguće i nemoguće. No zar smo došli do tog nivoa da brinemo što će o našim odlukama i potezima misliti oni koji terorišu i prijete? Da nagađamo, što više, da li negdje u nekoj ćeliji planiraju nešto o nama neki pojedinci. Ako je tako, oni su svoj cilj postigli. Dakle, mislim suprotno, vjerujem da je nivo sigurnosti pa i od terorizma veća u članstvu nego izvan njega.
Hoće li podrška članstvu rasti nakon pozivnice?
Upravo tako idu moje procjene. Govorio sam o tomu unazad par godina. Građanima takođe treba signal da su dobrodošli. Pozivnica je to definitivno.
Godinu za nama obilježio je poziv Crnoj Gori na ministarskom sastanku da se pridruži NATO alijansi. Što sada slijedi na daljem evroatlantskom putu?
Do ulaska u članstvo slijedi formalni pismeni poziv Crnoj Gori za početak pregovora, te crnogorski pismeni odgovor, tj. prihvatanje tog poziva. Potom će uslijediti sami pregovori koji su relativno kratki, ali na kojima se utvrđuju preostale potrebne reforme, nakon čega se NATO-u formalno dostavlja interes za članstvo te raspored provođenja tih reformi. Kada se taj dio završi, priprema se Protokol o pristupanju Crne Gore Sjevernoatlantskom savezu koji će predstavnik vaše vlade potpisati na Sjevernoatlantskom savjetu na ministarskom ili veleposlaničkom nivou država članica. Od tog trenutka Crna Gora će sjedjeti za stolom sa članicama, ali bez prava glasa do okončanja ratifikacije spomenutog protokola u 28 zemalja članica. To je proces koji će trajati oko godinu dana, zavisno od kapaciteta nacionalnih parlamenata, eventualnim izborima u članicama... Protokol, naravno, mora potvrditi i Crna Gora, a po završetku tog procesa zemlja se finalno i formalno poziva u članstvo što se formalno ostvaruje trenutkom polaganja ratifikacionog dokumenta u Američki State Department, odnosno njihovo Ministarstvo vanjskih poslova.
Sudeći po iskustvu Hrvatske, ali i drugih zemalja koje su imale sličan put, koji je rok do kad bi Crna Gora mogla postati puno pravna članica NATO-a?
Hrvatska je zajedno s Albanijom prošla relativno brz dovršetak procesa, koji je trajao otprilike tačno godinu dana od pozivnice do punopravnog članstva. Kao što sam već napomenuo, to dosta zavisi od kapaciteta parlamenata, njihovoj proceduri, eventualnim izborima, spauzama u zasjedanjima. Tako da je teško prognozirati koliko će to trajati u slučaju Crne Gore. Sigurno je jedino da to neće trajati kraće od godinu dana.
Što će za Crnu Goru konkretno značiti članstvo u NATO-u? Koji su to benefiti za građane?
Ulaskom u članstvo rješavaju se neke dileme, dolazi se do jednog značajnog stabilizacijskog koraka za budućnost, a ujedno se i podiže međunarodni kredibilitet zemlje u jednom širem kontekstu. Vi nijeste samo Crna Gora, vi ste ujedno zemlja saveznica praktično kompletnog evroatlantskog područja i zemlja partner velike većine razvijenog svijeta. Ne zaboravite, osim članstva NATO je razvio i formalna partnerstva s velikim brojem zemalja. Crna Gora ulaskom postaje subjekt u ozbiljnim svjetskim krugovima i od zemlje će se očekivati povećani političko-diplomatski kapaciteti. Trebaćete imati mišljenje o nekim stvarima o kojima su se do juče pratili drugi. Građani će to takođe osjetiti, mijenjaju se odnosi među zemljama. Sjećam se kako je Kanada ukinula vize za hrvatske građane nešto nakon ulaska u NATO. To su stvari koje će se događati. Oni najagilniji pojedinci će moći dobiti zaposlenje ili sa svojom firmom posao u NATO-u, otvaraju se nove prilike. To je jednostavno jedan slojevit iskorak gdje zemlja postaje dio Zapada, u jednom širem krugu, ali ipak dio Zapada, najrazvijenijeg dijela svijeta.
Garantuje li članstvo u NATO granice država? Ovo pitam zbog posljednjih dešavanja sa Kosovom, koja traži preispitivanje granice, za koju je nedavno potpisan sporazum.
Pitanje granica je opsežno pitanje. Znate da niti Hrvatska nije zatvorila pitanje granica. NATO je savez koji štiti državu od napada. Isto tako, NATO je i organizacija dijaloga, mjesto diplomatije i saradnje. Sporovi se moraju rješavati na pravedne načine, kao i među ljudima. Ukoliko se dvije strane ne slažu mora se pronaći adekvatno treće mjesto koje će donijeti ispravan sud. Sve drugo nije prihvatljivo.
Hoće li se do rješenja pitanja Prevlake doći lakše sada kad je i Crna Gora na neki način dio NATO porodice?
Odnosi Hrvatske i Crne Gore su na uzlaznoj putanji već godinama. To u stvari ima malo veze s NATO-om, a puno veze s činjenicom da smo prvi susjedi koji žive jedni uz druge. I među nama kao zemljama postoje sporna pitanja, a kao što sam rekao, kada se ne možete složiti morate naći trećega koji će u skladu s međunarodnim pravom donijeti ispravnu odluku.
rtcg.me
