On dalje postavlja pitanje i "kako je Mojkovačka bitka jedna ili jedina pobjeda naše vojske u Velikom ratu, ako je isti započet terorizmom i to s naše strane". Zbog toga je, po njemu, "prirodno i opravdano što je antiteroristička koalicija predvođena Austrougarskom krenula u odmazdu za ubijenog prestolonasljednika" te da je "bombardovanje kapele na Lovćenu osveta za terorizam".
Poslanik Demosa u polemičkom tonu nastavlja u svom statusu, te Đukanovića pita "zna li da su naši preci u kanjonu Tare stajali na strani Principa i vjerovali da je učinio veliko djelo".
- Je li nagli Đukanovićev patriotizam i veličanje mojkovačke slave jeftina demagogija i pokušaj da se istorija prelakira i stavi u funkciju izborne godine ili neznanje i nesnalaženje u istorijskim okvirima? Je li uvreda konstatacija da su ljudi iz Potarja Mojkovačkom bitkom dobili "svoj Grahovac i svoj Vučiji Do" ili partijsko i ostrašćeno preturanje po istoriji, bestijalno udvaranje mrtvim, a od strane Đukanovića zaboravljenim vitezovima? Je li premijer u međuvremenu promijenio tekstopisca svojih govora ili je i tekstopisac mutirao u predizborne svrhe?.
On je smatra da Crna Gora zaslužuje predsjednika Vlade koji zna nešto više, "koji vidi nešto dalje, a u istorijskim smislu zaranja dublje". Dalje smatra da ne postoje riječi kojima bi se nešto moglo reći "o premijeru koji cijeloj jednoj novoj Crnoj Gori nespretno prebacuje da je tek s Mojkovcem stala uz rame s velikim bitkama od ranije koje su vodili slavni Petrovići".
- Zna li žalosni istoričar Đukanović da je vasojevićki vojvoda Miljan Vukov prislonio nekadašnjoj Crnoj Gori još jednu Crnu Goru po prostranstvu u ranije vrijeme? Zna li da Moračani i Rovčani nisu iz Potarja, a da su na Mojkovcu bili vitezovi kao i na Vučjem dolu? Zna li da je boj na Bukovoj poljani bio epskih razmjera, da su ga kvaziistoričari poput njega zapostavili u izučavanju naše prošlosti s istim žarom s kojim je on u procesu pristupanja NATO-u Principa proglasio teroristom? Izgleda da u izbornoj godini Đukanović zaboravi šta je govorio u godini ili dvije prije toga. Ostaje, međutim, zapisana ta i takva trgovačka istorija i politika. Da je kojom nesrećom bio na Mojkovcu prije 100 godina umjesto serdara Janka Vukotića i održao onaj govor od prije nekoliko, u kojemu je Gavrila Principa optužio za terorizam, bitke bi izvjesno bilo, ali ga on ne bi komandovao ni trenutak potom. Ne bi mu ondašnja Crna Gora razumjela ni devizu "jedan zaposleni - četiri glasa" kao što će se jednom gnušati i neskrivenih namjera da se istim proporcijama, u predizborne svrhe, "uveliča" svaka pala glava u davnim vremenima - smatra poslanik Demosa.
Danilović zato javno pita predsjednika Vlade "jesu li Crnogorci ondašnjeg vremena znali da brane nepravednu stvar izniklu iz terorističkog akta ili su se borili za slobodu".
- Jesu li dobrovoljci iz Amerike, njih pet stotina potopljenih na Otrantu, krenuli u Otadžbinu da poginu u slavu terorizma ili da bi on danas, nezasluženo, upravljao Crnom Gorom? Slobodnom!? - zaključio je on.
Izvor: CdM
