Prema njegovim riječima, namjerno iskrivljavanje istorijskih fakata, politička ostrašćenost i mržnja prema, kako kaže on, “svemu što Srbija i Rusija simbolizuju”, postali su opšte mjesto u istupima aktuelnog režima. Ali i, kako navodi, dodatan razlog za otpor svakom pokušaju nacionalnog i ideološkog prevaspitavanja od strane tranzicionih istoričara i dvorskih režiserki.
- Toliko površnosti i neistina u premijerovom obraćanju imaju, u stvari, isključivo za cilj slanje poruke o uzaludnosti crnogorske žrtve, i o poimanju slobode kroz vizuru NATO integracija. Oni koji pišu Đukanoviću govore, jer je on sa istorijom na Vi, napisali su mu najobičniju paskvilu, dostojnu austrougarskih agenata, koji su pred početak Prvog svjetskog rata vršljali po crnogorskim i srpskim kafanama veličajući kapitulaciju i izdaju kao najviši čin patriotizma – ističe Knežević.
Zbog toga, dodaje on, “nikog i ne treba da čudi što je u jednom sličnom napisanom govoru Đukanović ranije nonšalantno, kao da je sam direktni potomak Franja Josifa, proglasio Gavrila Principa za atentatora, čime je izazvao zgražavanje čak i među austrijskim i njemačkim istoričarima”.
- Posebno je u sinoćnjem govoru groteskno zvučao dio u kojem Đukanović objašnjava da je Crna Gora ušla u Prvi svjetski rat da bi zaštitila Srbiju i Rusiju, a da smo u tom trenutku imali mnogo bolje ponude. Samo je još falilo da zausti kako je istorijska i vremenska nepravda to, što baš on tad nije bio na čelu Crne Gore umjesto kralja Nikole, jer bi sigurno donio odluku da naša država bude na strani Austrougarske, Njemačke i Turske. Sličnu odluku Milo Đukanović je donio 1999. godine, kad je, kao član Savjeta odbrane SRJ, glasao da se naša država svim sredstvima brani od agresije, a onda otišao u Brisel, u sjedište agresora, da bi pomogao u targetiranju naše zemlje, i tako počinio dosad nezabilježen čin veleizdaje – naglašava lider DNP-a.
Sudeći po, kako kaže, bizarnim tonovima koji su se čuli, jučerašnju akademiju povodom Mojkovačke bitke trebalo je održati u Beču, a ne u Mojkovcu, jer su, dodaje Knežević, “državni funkcioneri više žalili za gubicima okupatorske, nego što su slavili herojstvo naše vojske, osuđujući u blagim pedagoškim digresijama navodnu nepragmatičnost i nepromišljenost kralja Nikole i serdara Janka Vukotića”.
- Da su naši slavni preci i junaci Mojkovačke bitke, ali i iz Balkanskih ratova, mogli čuti sinoćnji Đukanovićev govor, nemam dilemu da bi i njega, i sve prisutne režimske zvanice, glavačke izbacili iz sale. Jer besmrtnost i žrtva naših predaka nemaju veze sa NATO pozivnicom i civilizacijskim ćorsokakom, u koji nas gura ovaj režim, nego sa bezgraničnom vjerom i ljubavlju prema Crnoj Gori i slobodi, za koju su upravo naši preci svjesno i junački položili svoje živote – zaključio je Knežević.
