Prema njegovim riječima, tema NATO-a je isuviše značajna i višeslojna, te će (ne)opravdano gurnuti u drugi plan sve ostale.
Saopštenje Jovanovića:
„Iako će konačna odluka o ulasku u Alijansu biti donijeta bilo u Skupštini, bilo na referendumu, a sve u zavisnosti od političke snage zagovornika jedne ili druge opcije, izbori će u velikoj mjeri pokazati kako stoje stvari. Jačanje institucija, vladavina prava, veća bezbjednost, investicije, viši standard građana …. sve su to kategorije koje članstvo u NATO ne daje na poklon, ali postavlja kao realnu mogućnost i jasan okvir za pomake u tom smjeru. A na nama, i jedino na nama, je da taj okvir popunimo što bolje možemo.
Stav da izbori neće smetati donošenju odluke o NATO-u, a koji je nedavno iznio u javnost jedan naš visoki zvaničnik i šef jedne vladajuće partije je potpuno pogrešan. Upravo će izbori biti od presudne važnosti za donošenje odluke o članstvu u Alijansi i upravo će predstojeće izbore obilježiti podjela političkih snaga u Crnoj Gori na one za i na one protiv NATO.
Pozicija da je dovoljno urađeno, da će ulazak u NATO teći po inerciji, dakle sam po sebi uz neke neophodne formalnosti, je ne samo kontraproduktivna, nego i politički vrlo plitka. Možda je taj visoki zvaničnik (u evropskim demokratijama obično prvi među jednakima – kod nas sa svim odlikama starješine nekog državnog organa) ovom svojom izjavom htio da zastraši protivnike ulaska u NATO i pokaže im da je toliko toga učinio da su im svi napori uzaludni. A možda se samo sa nebeskih visina 20 godina boravka na pravoj strani istorije stvari sagledavaju drugačije nego među smrtnicima koji žive u sadašnjosti.
Kako je samo lako zaboraviti da je na toj istoj strani bilo dosta njih i to ne samo zajedno s njim, nego i prije njega. A takvi najiviše smetaju, naročito kada ih obuzme jeres nesaglasja i različitog mišljenja. Jer, demokratija je čudo, pa makar nam se ponekad činilo da je ova naša još u pelenama. Ipak, politika je djelatnost svakodnevna i ranije zasluge, ukoliko ih ima, ne garantuju politički opstanak. Daleko od toga da je takvo poređenje ličnosti uopšte moguće, ali stariji će se sjetiti Vinstona Čerčila koga je čitav demokratski svijet, a ne on sam sebe, postavio na pravu stranu istorije i koga poslije drugog svjetskog rata njegov narod nije izabrao da ga dalje vodi.
Vladajuća dvočlana koalicija u Crnoj Gori je odavno nefunkcionalna, a sa dobijanjem pozivnice za NATO je izgubila i poslednji alibi za postojanje. Stoga je svaki korak koji vodi ka okončanju statusa quo i ka raspisivanju izbora, kao jedinom demokratskom načinu provjere političkih pozicija u narodu, izuzetno ljekovit.
Pozivnica za NATO je stigla, predpristupni pregovori će se otvoriti i zatvoriti. Donijećemo, vjerujem istorijiski mudru odluku da budemo članica Alijanse. Otvoriće se prilika za mnoge promjene nabolje u Crnoj Gori, ali nju jedino mogu i treba da mijenjaju oni koji je poštuju i vole“.
