Piše: Nenad ZEČEVIĆ
Bivši norveški premijer i iskusni političar kakav je Jens Stoltenberg nije pretjerao kada je odluku ministara NATO nazvao istorijskom: dobijanje pozivnice za NATO je svakako najznačajniji događaj u novijoj crnogorskoj istoriji, nakon obnove državnosti.
Posljednji voz: Globalna politička situacija u svijetu jeste takva da je Crna Gora uhvatila vjerovatno posljednji voz za članstvo u NATO. Komplikovani odnosi Rusije i NATO nakon ruske aneksije Krima, mini rata na istoku Ukrajine i dešavanja u Siriji, uslovili su da Moskva veoma agresivno gleda na proširenje NATO-a. Zbog toga i među zapadnim analitičarima postoji opravdana bojazan da bi Crna Gora mogla biti vjerovatno posljednja članica NATO. Odnosno da pitanje proširenja NATO-a neće dugi niz godina biti stavljano na dnevni red. Zaista, teško je u ovom momentu vjerovati da bi Makedonija, Bosna i Hercegovina, Gruzija, pogotovo Ukrajina u dogledno vrijeme mogle dobiti pozivnicu za NATO. Zbog toga ova pozivnica ima veliku težinu: sportskim rječnikom kazano, dobijena je u samoj završnici.
Zapadna strana: Bez obzira što je članstvo u NATO možda i jedina garancija suvereniteta i teritorijalnog integriteta zemlje, ono ključno jeste da je Crna Gora pozivnicom napravila istorijsku prekretnicu. Nije ovdje riječ samo o pristupanju jednom vojnom savezu, svrstavanju u jedan tabor, već o crnogorskom izboru civilizacijskih vrijednosti. NATO nije samo vojno-politička alijansa, već savez država koje baštine vrijednosti demokratije, ljudskih prava, građanskih sloboda i mira. Zemlja kandidat mora da sprovede političke reforme, primijeni demokratske standarde i ispuni kriterijume kako bi postala članica NATO. Dakle, priča o izboru Zapada kao strateškog opredjeljenja državne politike ima i veliku političku pozadinu, bitnu za unutrašnje političke prilike, region, ali kako se pokazalo, i svjetsku političku scenu. U zoni sukoba interesnih sfera, prelaskom Crne Gore na ,,zapadnu stranu“ značajno se ograničava i manevarski prostor Rusije na Balkanu, jer jedino Srbija ostaje kao uporišna tačka. Izlaz na toplo more na Jadranu je vjekovni ruski san, a priče o ogromnom novcu koji je nuđen od Rusije Crnoj Gori za preuzimanje Luke Bar nikada nijesu ozbiljno demantovane. Možda je to jedan od bitnih motiva što je NATO politika ,,otvorenih vrata“ konačno zaživjela na primjeru Crne Gore. Moguće da je i to bio jedan od ključnih razloga što su iz Kremlja stizala ne samo upozorenja, već glasne prijetnje da bi pozivnica za NATO mogla da poremeti ,,arhitekturu evropske bezbjednosti“. U priči o članstvu u NATO neizbježne su i ideje o velikodržavnim projektima, koje su preživjele sve ratove na prostorima bivše SFRJ. Iako se one samo sporadično čuju od mahom marginalnih aktera političke scene u državama regiona, oprez s obzirom da se nalazimo na turbulentnom Balkanu nije naodmet.
Velikodržavni projekti: I zaista je tako. Crna Gora definitivno neće više biti na mapama različitih velikodržavnih projekata. U tom kontekstu, ne treba biti skroman pa ne reći da je crnogorska politika dobrosusjedskih odnosa značajno doprinijela stabilizaciji prilika na Balkanu. Možda Crna Gora i nije jedini faktor te ,,nove stabilnosti“, ali jeste bitan činilac u procesu obnavljanja povjerenja: ratifikacija državnih granica sa susjedima i državna strategija rješavanja sporova kroz dijalog i međunarodno posredovanje bile su ključna preporuka Crne Gore na putu ka evropskim, ali i atlantskim integracijama. Preciznije: perspektiva NATO članstva Crne Gore je bila ključna preporuka da, recimo, Bosna i Hercegovina, ali i Kosovo pristanu na istorijske sporazume o granicama. To su jedini sporazumi o granicama koji postoje na Zapadnom Balkanu. Prekompozicija Poziv za članstvo otvorio je sada već realnu mogućnost za novu političku slagalicu - na unutrašnjoj sceni. Da budemo precizniji - i prekompoziciju političke scene i novo miješanje karata, možda čak i prije izbora. Ono što je sada sigurno jeste da DPS i SDP u narednoj godini neće biti, prvi put nakon 18 godina, na zajedničkoj izbornoj listi. Definitivan razlaz je moguć i prije: kada se u drugoj polovini januara bude glasalo o povjerenju Vladi. Scenario po kojem bi SDP bio zamijenjen Pozitivnom Crnom Gorom sada ne izgleda toliko nemoguć. Za to su se pobrinuli ,,pozitivci“ glasanjem za anekse sporazuma o Kraljičinoj plaži i Mamuli. Upravo onim pitanjima koja su opterećivala odnose unutar vladajuće koalicije čitavo vrijeme mandata. SDP će se u narednim nedjeljama naći pred velikim i teškim izazovom, a od poteza koje povuku zavisiće i budućnost te političke partije. Još pred težim izazovom biće opozicione stranke. Gromoglasno najavljivana anti-NATO koalicija saplela se već na prvom koraku. Ali, Rusija neće sigurno odustati. Iz Moskve će sredinom januara vjerovatno stići nova preporuka za revitalizovanje priče o anti-NATO koaliciji. To će, bez sumnje, spremno dočekati Mandićeva Nova i Kneževićeva DNP, dok će Medojevićev PZP morati da se konačno opredijeli. Sjedjenje na dvije stolice jednostvano više ne prolazi. Tek ostaje da se vidi kako će se ponašati URA, Demos, Demokrate. Budući parlamentarni izbori će, kako se već sada najavljuje, biti referendum za i protiv NATO. Novi sastav parlamenta će morati da donese odluku o načinu ulaska u NATO, a buduća vlada da implementira veoma stroge standarde Alijanse. Sve to obavezuje ključne političke činioce da budu na visini zadatka i povlače poteze koji su u državnom, a ne partijskom interesu. Od tih poteza će zavisiti i njihov opstanak na političkoj sceni. (Pobjeda)
