Kvalifikacije za EURO 2016. bile su košmarne pošto se na putu za Francusku sve raspalo - susretali smo se sa standardnim problemima (povrede, pehovi…), izgubili smo selektora, a nacija je malo izgubila vjeru.
“Znamo da nijesmo napravili dobar rezultat u prethodnih nekoliko utakmica. Ali, svima nama oko reprezentacije - igračima, stručnom štabu, navijačima - potreban je pravi trijumf protiv neke velike reprezentacije”, govori nam nepopravljivi optimista i nastavlja: “Mislim da bi tada bilo sve kako treba. Vratili bismo samopouzdanje koje nas je nekada krasilo”, podvukao je čovjek koji širi dobru energiju kako u fudbalu, tako i u životu.
Start novih kvalifikacija uvijek budi neku novu nadu - od septembra 2016. počinje misija “SP Rusija 2018”, grupa E je teška, a neatraktivna (Danska, Rumunija, Poljska, Jermenija, Kazahstan), ali najboljem fudbaleru Crne Gore niko ne može da oduzme pravo da sanja.
“Rekao sam već ranije da bih sve trofeje mijenjao za jedno veliko takmičenje sa reprezentacijom. Ima stara izreka ‘kud god pođi, kući dođi’. Uvijek sam srećan kada se okupi selekcija, volim da dođem, jer je to moj dom. A ima li nešto ljepše od toga da odeš na šampionat i da se u velikom svijetlu predstaviš sa svojom kućom”, postavio je Vučina pitanje na koje svi znamo odgovor.
Mirko je potpisivao ekstremno važne golove noseći opremu Sutjeske, Lećea, Rome, Juventusa, Al Džazire, Srbije i Crne Gore, Crne Gore. Jednom je zaledio Santjago Bernabeu u 92. minutu, ali…
“Najdraži pogodak? Prvi gol za reprezentaciju protiv Mađarske. To nikada neću zaboraviti. Bio je to poseban trenutak kako za mene, tako za cijelu državu. Takođe, svaki naredni pogodak koji sam postigao za Crnu Goru je uvijek nosio posebnu težinu u odnosu na sve druge date u klubovima”, riječi su kapitena čije proslave (sjetite se Švajcarske) dovoljno govore koliko mu je stalo do svetog dresa.
