Pantić je državljanin Srbije, a priveden je na granici pri ulasku u Crnu Goru.
Hrvatska je za njim izdala potjernicu još 1993. godine, kada mu je sa još 30 drugih oficira JNA suđeno u Splitu. Svi su proglašeni krivim, a Pavle Pantić je tad osuđen na osam godina zatvora. Teretili su se da su od septembra 1991. do kraja januara 1992. godine zapovijedili ili prenijeli zapovjedi potčinjenima o opkoljavanju svih gradova i stanovništva na području Splita i okoline, kao i da su zabranili stanovnicima bilo kakvo uplovljavanje ili isplovljavanje brodova i čamaca iz luke. Navodno su u istom periodu zapovijedili i otvaranje vatre po gradovima.
Ovu presudu 1994. godine ukinuo je Viši sud u Zagrebu zbog nejasno utvrđenih činjenica i naredio da se suđenje ponovi. Predmet je vraćen prvostepenom sudu, ali od tada stoji kao i potjernica. Srećko Ljubisavljević, Pantićev prijatelj i kolega iz vojne službe, Novostima priča da je uhapšeni kapetan 22. decembra dolazio u Beograd na VMA na kontrolu i da posjeti ćerku, unuku i praunuče.
"Prije pet mjeseci Pantiću je preminula supruga, a on je potom imao moždani udar. Uspio je da se oporavi da može da hoda i dođe na kontrolu. Ja sam ga vodio na VMA i u četvrtak ujutru ispratio na voz za Bar, a onda umjesto da mi se javi da je stigao kući, pozvao me je iz pritvora. Plakao je. Ne može da vjeruje da ga je zadesila takva nepravda. Pitao je da li možemo da mu angažujemo advokata i zamolio da pomognemo djeci, jer kaže da neće imati od čega da žive. Ćerka mu je ozbiljan invalid, ne radi, a podstanari su u Zemunu i zaista teško žive", kazao je Ljubisavljević.
On je dodao da je sa Pantićem razgovarao svega dva minuta. Kako je rekao, njegov prijatelj je prebačen u zatvor u Spužu, a požalio mu se da “teško sve preživljava i da mu je pritisak izuzetno visok”. Za Pantića navodi da je potpuno nevin, da nikada nikakav zločin nije ni naredio ni počinio i da je jedino gledao kako da spase vojnike i žive ih izvuče iz Hrvatske. (Novosti, Portal RTCG)
