Do sada je, kako kaže za Portal RTCG, prešao oko devet i po hiljada kilometara, kroz sedam država. Trenutno je u Iranu i u narednih nekoliko dana trebalo bi da stigne u Ujedinjene Arapske Emirate.
“Oduvijek mi je najveća želja bila da proputujem svijetom, ali prvo sam morao obići sve krajeve Crne Gore. Na prvu dužu turu sam krenuo prije pet godina starim biciklom kroz crnogorske planine. Prošle godine sam krenuo iz Podgorice i za 30 dana kroz zapadnu Evropu stigao do Amsterdama vozeći kroz deset država. To je na neki način bila priprema za ovo putovanje”, kazao nam je Filip.
Svako ko je sjeo na dva točka, zna da nije lako preći ni deset, a kamoli oko 100 kilometara dnevno.
Filip ipak kaže da mu nije teško, jer se njegov vid vožnje mnogo razlikuje od profesionalnog biciklizma, iako na pomoćnom trećem točku vozi opremu koja teži nekoliko desetina kilograma.
“Nema cilja i ne takmičim se sa drugima. Voznja je laganija, bez prevelikih opterećenja, a tijelo se brzo navikne i nema velikih fizičkih problema”.
Mapa pređenog putaOsim fizičkih priprema koje je morao proći za svoj put oko svijeta, Filipu je trebalo i nekoliko godina da sakupi kvalitetnu opremu. Zbog toga i nije imao problema sa biciklom, a kada se to desi, lokalno stanovištvo mu uvijek pomogne. Tako mu je u Turskoj deset ljudi pomoglo da zamijeni gumu.
Najteža dionica na trenutnom putu mu je bila Jermenija, zbog brdovitog terena.
“Morao da prolazim kroz visoke planine po kiši a ponekad i snijegu. Teški su svi dugi usponi zbog velike težine opreme koju nosim. Sa vizom nije bilo teškoća na početku kroz evropske zemlje, ali sad u Aziji počinju problemi. Veliki problemi jer je za svaku zemlju različita i komplikovana procedura, a ponekad i preskupa”.
Filip se previše ne obazire na sve usputne poteškoće, jer kaže da je upoznavanje novih ljudi i kultura jedna od najljepših strana putovanja.
“Imati prijatelje u svim zemljama u kojima sam bio predstavlja veliku radost za mene. Nadam se da ću imati prilike da ponovo vidim neke od njih. Imao sam i nekih loših iskustava ali veoma rijetko, kao na primjer u Jermeniji gdje mi je ukradena torba sa svim dokumentima, novcem, telefonima, kamerama. Nijesam imao čime da kupim ni hranu. Pet dana sam spavao u policijskoj stanici gdje su uradili sve moguće da mi pomognu. Na kraju mi je vraćena svaka ukradena stvar i mogao sam da nastavim putovanje”.
Filip na krovu Evrope- ElbrusuIz Crne Gore mu, kako kaže, nedostaje sve, familija, društvo, planine. Tješi ga to što zna da su mu svi bliski ljudi dobro, a napori mu lakše padaju jer svakog dana u kontaktu sa porodicom i prijateljima.
I pored nostalgije, Filip još uvijek ne planira povratak za domovinu.
“Srećan sam što imam veliku želju da putujem i dalje. Ali to će od sada u velikoj mjeri zavisiti od toga hoću li naći način za finansiranje daljeg putovanja”.
Iako je hiljadama kilometara udaljen od Crne Gore, Filip svim ljudima koje upozna predstavlja ljepote naše zemlje.
“Kako sam se udaljavao od kuće, sve je manje ljudi znalo za Crnu Goru. Sada u Iranu, gotovo da niko ne zna. Moram svakome objasniti, da je to jedna mala zemlja u Evropi i da je nekad bila dio Jugoslavije. Za Jugoslaviju zna većina. Kad pokažem fotografije iz Crne Gore, ljudi se iznenade kako sve to može stati u tako malu zemlju”.
.Osim što je apsolvent Arhitektonskog fakulteta, Filip se već tri godine i rekreativno bavi triatlonom, a na ovom putovanju imao je i alpinističke poduhvate. Naime, osvojio je najveći krov Evrope - Elbrus.
“Triatlonom sam poceo da se bavim prije tri godine, kada je taj sport i zvanično stigao u Crnu Goru. Tu sam upoznao puno prijatelja koji su mi velika podrška i na ovom putovanju. Ovaj sport postaje sve popularniji u Crnoj Gori i to me raduje. Ne mogu reći za sebe da sam alpinista, ali volim planine i planinarenje. Elbrus mi je jedno od omiljenih mjesta na cijelom ovom putovanju, gdje sam imao i najteže i najljepše trenutke. Imam dosta želja i planina gdje bih volio da pođem, i nadam se da ću neke i ostvariti”.
Filipove avanture možete pratiti na njegovoj Fejsbuk stranici “Na tri točka”. Mi mu želimo srećan nastavak putovanja, i nadamo se da će njegova priča biti inspiracijama mnogima za koje i obične stvari djeluju neosvojivo, a kamoli put oko svijeta. (Portal RTCG)
