RAZOTKRIVANJE - Dijana KRIVOKAPIĆ: Nedjelja rezervisana za moj "čarobni krug"

Popularna pjevačica i diplomirana pravnica, Dijana Krivokapić, rođena je kao Dijana Hodžić 21. marta 1984. u Podgorici.

Pohađala jeviolinu u nižojMuzičkoj školi "Vasa Pavić". Nakon završene Gimnazije"Slobodan Škerović"u rodnom gradu je upisalaPravni fakultet. Na istom fakultetu, Dijana je specijalizirala međunarodno pravo.

Svoj debi imala je 2005. godine na festivalu "Euro pop" u Bosni i Hercegovini, na kojem je osvojila treće mjesto i nagradu za najbolji tekst.

Naredne godine u Skoplju je snimila pjesmu "Neću da te čekam" sa kojom je istog ljeta nastupila na hercegnovskim "Sunčanim skalama".

Februara 2007. godine Dijanaje postala dobitnica nagrade"Montefon"za otkriće godine koju joj je dodijelilo crnogorskoUdruženje estradnih umjetnika. Uslijedio jenovi nastup na "Sunčanim skalama", kao i naOhridskom festivalu, gdje je bila revijalni gost.

Sljedeće 2008.godineu Sarajevu snima pjesmu "Zastave", koja ubrzo postaje veliki hit na svim radio-stanicama. Sa "Zastavama" tog ljeta osvaja treće mjesto na festivalu "Stari grad" u Novom Pazaru i ujedno dobija nagradu za Hit ljeta.

Godinu kasnije, sa istom autorskom ekipom snimila je pjesmu "Pola života", sa kojom je osvojila drugo mjesto, opet na festivalu "Stari grad".

No, 2011. za Dijanuje nezaboravna, jer je ljeta te godine - u avgustu - postala mama.

Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?

- Nedostaje mi bezbrižnost, ušuškanost, bezgranična radoznalost, pogled na svijet oko sebe kroz "ružičaste naočare"...

Što najviše volite u tome što ste odrasli?

- To što sam postala mama jednoj prekrasnoj djevojčici i što uz nju mogu biti dijete u odijelu odraslog čovjeka. Odrastanje ti daje moć da odlučuješ i kreiraš život po svojoj mjeri, ali i da snosiš odgovornost za svoje odluke... Odrastanje podrazumijeva skidanje onih "ružičastih naočara", ali i otkrivanje nekih novih životnih nijansi... U svemu tome ima ljepote.

Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?

-Vjerovatno pisanje. Kao osnovac osvajala sam nagrade na mnogim takmičenjima iz književnosti i smatram da sam taj talenat kasnije nepravedno zapostavila i potisnula.

Koju svoju osobinu smatrate najgorom?

- Tvrdoglavost. I to što nekad dam prevlast srcu nad razumom, pa reagujem ishitreno i ne ispoštujem onu staru- da je jutro pametnije od večeri.

Što najviše cijenite kod drugih?

- Iskrenost, dosljednost i dobronamjernost.

U OGLEDALU

Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?

- Nikada nijesam razmišljala o tome. Živim mirnim, porodičnim životom, pa ne znam koliko bi on kao takav bio interesantan za bilo kakvu filmsku adaptaciju.

Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?

- Emotivna, iskrena, dobronamjerna, vesela, kompleksna. Mada obično prepustim drugima da sami steknu dojam o meni.

Kako biste opisali sebe da ste hrana?

- Čokoladni sufle sa sladoledom od vanile.

Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?

- Čarobni štapić kojim bih ostvarivala želje.

Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?

- Hmmmm, zanimljivo bi bilo vidjeti svijet muškim očima.:-)

SVAKODNEVICA

Što radite nedjeljom poslijepodne?

- Nedjelja poslijepodne je uvijek rezervisana za moju porodicu. Porodični ručak, šetnja sa najbližima, najčešće negdje van Podgorice. To je moj "čarobni krug" iz kojeg crpim pozitivnu energiju za predstojeću sedmicu.

Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?

- "Ne daj se Ines"... To je pjesma za koju me vežu posebne emocije. Upravo ta pjesma je opredijelila mene i supruga da našoj princezi damo ime - Ines.

Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?

- Ne pamtim da je nešto ostavilo toliko snažan utisak na mene kaopredstava "Gorski vijenac", pa su probuđene emocije i očaranost atmosferom vladale nada mnom danima. Skoro sam sa kćerkom odgledala i crtani film "Mali princ", sjajan podsjetnik da moramobrižno čuvati dijete u sebi. Murakamijeva, Ljosina, Safonova djela imaju tu moć da me "uvuku" u fantastičan svijet, ali i klasici kojima se rado vraćam i u kojima iznova i iznova otkrivam neke nove ljepote i istine.

- Volim da putujem i mnogo je destinacija koje bih željela da posjetim. Neka za početak to bude Njujork.

Koje prevozno sredstvo najmanje volite?

- Autobus.

DA TI KAŽEM...

Kome sve ispričate?

- Često "otvorim dušu" mami, suprugu i kumi Leni. Razgovori sa njima uvijek imaju ljekovito dejstvo.

Čemu se uvijek obradujete?

- Mojoj Ines... Njenom toplom zagrljaju, osmijehu i najslađem "Volim te, mama".

Da li za nečim žalite?

- "Čovjek je proklet, jer žali za putevima kojim nije prošao. A ko zna što bi ga i na njima čekalo". Ova Selimovićeva rečenica mi se još u srednjoškolskim danima duboko urezala i uvijek ispliva u trenucima preispitivanja, kao podsjetnik da ne treba žaliti za onim što smo mogli, ili što je trebalo da uradimo. Ne treba žaliti ni za učinjenim. Negdje duboko vjerujem da život ima unaprijed skrojen plan za svakog od nas, a na nama je da iz svakog iskustva izvučemo nauk. Žalu tu nema mjesta.

Bez čega ne možete?

- Bez ljubavi.

Za što ste se posljednji put izvinili?

- Vama,jer malkice kasnim sa odgovorima :-).

Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?

- Eh, kad bi takva samo postojala... Ipak, izabraću da vjerujem u bajke i tražiti zlatnoj ribici sreću, zdravlje i mnooogo ljubavi.

Što je najteže što ste do sada uradili?

- Život nas svakodnevno stavlja na neka iskušenja i postavlja pred nas razne prepreke. Nekada može djelovati teško, ali tek kad ih prevaziđete shvatite da i nije bilo toliko strašno. Možda je zadatak da moje dijete izraste u dobrog čovjeka, kao i sve ostalo što roditeljstvo nosi, najozbiljnija stvar sa kojom sam se uhvatila u koštac. Vrijeme će pokazati koliko ću biti uspješna u ostvarenju istog.

Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?

- Okružena najbližima, uz pjesmu, smijeh i ljubav.

Kako biste voljeli da umrete?

- Ne volim ni samu pomisao o smrti. Ali, ako bih već mogla da biram, voljela bih da to bude mirno,u snu, u nekim godinama kada bih ostavrila sve ono što sam željela.

Koji bi bio Vaš epitaf?

- "It is only with the heart that one can see rightly; what is essential is invisible to the eye" / "Čovjek samo srcem dobro vidi. Ono bitno očima je nevidljivo".

Priredila: A.POPOVIĆ