Tako se Toma ponovo umiješao u unutrašnje stvari jedne susjedne mu i suverene države i usprotivio se njenom evroatlantskom putu. A samo pet mjeseci prije ove izjave, tačnije 21. jula u Beranama, kada mu je dodijeljena titula počasnog građanina ovog crnogorskog grada o evroatlantskim integracijama predsjednik Srbije je rekao: ,,Srbija i Crna Gora su se, svakako, i javno i suštinski opredijelile za članstvo u Evropskoj uniji, zato što očekujemo da u Uniji preovlađuju sve one vrijednosti za koje smo mi polagali i živote: sloboda, ravnopravnost, napredak i razvoj, solidarnost među narodima i državama“. Nikolić je često lutao u pronalaženju svog ,,pravog političkog puta“. Pojavio se burnih ratnih devedesetih godina u doba krvavog raspada bivše SFRJ i postao žestoki član Šešeljeve Srpske radikalne stranke. Ulaskom u parlament 1992, ušao je i na političku scenu Srbije. Na Palama je, nedugo zatim, postao četnički vojvoda i zakleo se da će se ,,svim svojim snagama boriti za slobodu srpskog naroda i obnovu jedinstvene srpske države na Balkanu koja će obuhvatati sve srpske zemlje“.
Socijalistima je najprije prijetio bakljama, a onda je postao ministar, odnosno potpredsjednik u Miloševićevoj ,,crveno-crnoj“ vladi iz 1998. Poslije smrti Slobodana Miloševića glumio je i velikog prijatelja njegove ožalošćene porodice. Premda se s ostalim liderima radikala proslavio idejom o ,,velikoj Srbiji“ pred predsjedničke izbore u Srbiji izjavio je da se SRS ,,odrekao starih srpskih granica Karlovac–Karlobag–Virovitica“ i da on prihvata ,,očuvanje granica Hrvatske koje su priznate od strane UN“. Šešelj mu je jedno vrijeme bio idol i veliki vođa, a onda mu je, kada je ovaj postao haški optuženik, okrenuo leđa i od žestokog radikala i srpskog nacionaliste postao umjereni političar. Kada je riječ o Evropskoj uniji i NATO-u Nikolić, koji je godinama bio protivnik i EU i ,,agresora“, počeo se zalagati za postepen i oprezan put ka Evropi, dok je NATO-u nudio pomoć u odbrani nesrpskog stanovništva na Kosovu. Nikolić je godinama obećavao da će se Kosovo, ako ustreba, braniti i silom. Pred izbore 2008. naglo je zaboravio na oružje i više puta istakao kako mu na pamet ne pada da u rat za Kosovo šalje tuđu djecu. Tek iz trećeg pokušaja postao je predsjednik Srbije i počeo da gradi imidž umjerenog reformiste i političara ,,širokih evropskih shvatanja“.
O Crnoj Gori je, takođe, mijenjao mišljenja. Za vrijeme njegove radikalne epizode bio je žestoki kritičar i protivnik crnogorske samostalnosti. Kada je 2011. godine pred predsjedničke izbore u Srbiji u svojstvu predsjednika Srpske napredne stranke posjetio Crnu Goru i od njenog rukovodstva tražio i dobio podršku, izjavio je da je Crna Gora država sa kojom bi Srbija trebalo najtješnje da sarađuje. ,,Crna Gora je u posljednje vrijeme zapostavljena u odnosima sa Srbijom, što je nezamislivo - rekao je tada Nikolić i obećao da će se to popraviti nakon što pobijedi na izborima. U prvu zvaničnu posjetu Crnoj Gori u svojstvu predsjednika Srbije Nikolić je došao 18. januara 2013. godine. ,,Iako je Srbija vojno neutralna, ona ne zamjera Crnoj Gori zbog evroatlantskih integracija. Taj njen evroatlantski put ne ugrožava Srbiju, a sve što nas ne ugrožava ne treba da nam smeta“, kazao je tom prilikom Nikolić. On je tada rekao da predstavnici srpskih stranaka u Crnoj Gori ne treba da budu opozicija, već da uđu u vlast. Nikolić je tada naljutio predstavnike SPC u Crnoj Gori kada je rekao da status SPC u Crnoj Gori ne predstavlja problem u odnosima dvije države. ,,SPC ima problem sa Makedonskom i Crnogorskom pravoslavnom crkvom. Odnosi u Makedoniji utiču na odnose među državama, za razliku od Crne Gore“, rekao je tada Nikolić.
Iako se zaklinjao da će poštovati suverenitet naše države, on se nije ustezao da se otvoreno umiješa u unutrašnje stvari Crne Gore. Tako je u intervjuu za ,,Dan“, 9. juna ove godine, govoreći o položaju Srba u Crnoj Gori kazao da „prava jednog naroda, koji je iskonski i fundamentalan u Crnoj Gori moraju da se riješe Ustavom“. Sve u svemu, Toma je davno spoznao da je u politici sve dozvoljeno. A njegov način bavljenja ovim starim zanatom možda je najbolje opisao on sam u intervjuu za njemački ,,Frankfurter algemajne cajtung“ 2012. godine. Na pitanje da je malo čudno kad neko danas tvrdi jedno, a sjutra drugo, Nikolić je odgovorio: ,,Jedan francuski filozof je rekao da samo budala ne mijenja svoje mišljenje. Ja sam prošao kroz jedan proces i okončao ga. Tamo me niko više vratiti ne može“.
Pobjeda
