Dok u knjizi opisuje cio proces pisanja – od biranja teme do sprovođenja istraživanja, planiranja i revizije – u jednom dijelu Eko daje najdirektnije sajvete o pisanju, a prenosi ih sajt.
„Ne piši duge rečenice. Ako ti dolaze na pamet, zapiši ih, ali ih prekidaj. Ne plaši se da ponovljaš subjekat dva puta, i kloni se previše zamjenica... Pseudo pjesnik koji piše svoju tezu u poeziji je jadan pisac (i vjerovatno loš pjesnik). Od Dantea do Eliota, kada avangardni pjesnici žele da govore o svojoj poeziji, pišu u čistoj prozi.“
Eko onda postavlja pitanje: „Da li si pjesnik? Onda ne juri fakultetsku diplomu.“
„Počinjite nove redove često. Radite to kada je potrebno, i kada tempo teksta to zahtijeva, ali što češće to bolje.“
U sljedećem savjetu, koji je mogao da nazove „Nisi Hemingway“, Eko ohrabruje studente da traže mišljenje i kritiku od svojih mentora, i upozorava:
„Ne izigravaj usamljenog genija.“
Eko piše i o lošim navikama pisca amatera:
„Izbjegavaj znak uzvika da naglasiš izjavu. To nije primjereno u kritičnom eseju... Dozvoljeno je jednom ili dvaput, ako je cilj da učinite da čitalac iskoči iz stolice i da mu obratite pažnju na žestoke izjave poput: „Obrati pažnju, nikad ne čini ovu grešku!“ Efekat će biti jači ako jednostavno kažete važne stvari.“
Izvor i foto: b92.net
